Broj zaraženih koronavirusom proteklog je tjedna u Hrvatskoj naglo skočio. Na društvenim mrežama ljudi su počeli pisati da "idu u nabavku toaletnog papira" pa premda su takve objave većinom humornog karaktera, podsjećaju na kakve smo poteškoće nailazili na početku pandemije.
Zavladala je nestašica pojedinih namirnica jer su ljudi krenuli s manijakalnom kupovinom. Tako redovito na policama nije bilo već spomenutog wc papira, brašna, kvasca, a često i dezinficijensa kao i medicinskih maski te rukavica. Baš kao što je na početku epidemije rečeno, a na kraju se tako i pokazalo, namirnice su se bespotrebno gomilale. Nakon tog razdoblja, znamo da nam ogromne količine toaletnog papira ili brašna zaista nisu potrebne, no razmišljamo li uopće za neku buduću eventualnu karantenu? Znamo li kojih proizvoda će nedostajati?
Police britanskih trgovina opustošene su nakon projekcija utjecaja i širenja zaraze koronavirusom u Velikoj Britaniji. Foto: Rick Findler/Shutterstock Editorial/Profimedia
Za vrijeme korone uvidjelo se u kojim proizvodima Hrvatska oskudijeva, a kojih je dovoljno, što je dobar putokaz čime bi se valjalo baviti i što proizvoditi kada već postoji praznina na tržištu. Ono što je uočeno za vrijeme te masovne kupovine jest da je zavladala nestašica kvasca pa je taj proizvod bio kompenziran uvozom. Kako piše RTL, uz pomoć Hrvatske gospodarske komore i drugih nadležnih institucija, povezale su se zato zainteresirane strane i poduzetnici. Domaći proizvođači reagirali su pokrenuvši proizvodnju s ciljem da osiguraju dostatnost na domaćem tržištu, dok su za proizvođači higijenskih potrepština razvili nove marke koje pokrivaju dezinfekcijska sredstva.
Bit će dovoljno dezinficijensa
Podaci HGK kažu da su u kemijskoj industriji najdeficitarniji proizvod bili dezinficijensi. Razlog za to krije se u nedostatku etilnog alkohola kao aktivne tvari za proizvodnju koji je do korona-krize dolazio isključivo uvozom. Nakon što je Ministarstvo zdravstva dalo zeleno svjetlo, pokrenuta je proizvodnja etilnog alkohola u Hrvatskoj, a kako javlja RTL, radi ga Sladorana Županja. Tako je omogućena daljnja proizvodnja dezinficijensa u Hrvatskoj i zato su brojne firme kemijske industrije preusmjerile svoju proizvodnju u tom smjeru. Tvrtke koje trenutno proizvode dezinficijense su Pliva-Hrvatska, Adrialab Rijeka, Mayer, Ina maziva, Saponia i mnoge druge.
U slučaju da ponovno ljudi krenu masovno kupovati dezinficijense, njih će biti dovoljno. S druge strane, s maskama je situacija malo drugačija. Deficit je bio na maskama koje pružaju gotovo stopostotnu zaštitu od virusa, a to su FFP3 maske koje smo morali uvoziti jer nemamo proizvodnju takvih u Hrvatskoj, kao i kirurških maski. Kada su po srijedi maske koje se mogu prati, tu je tekstilna industrija brzo odgovorila na tržišne potrebe, presložila kapacitete te preusmjerila proizvodnju na potrebe trenutne situacije.
Međutim, pamučne maske se mogu duže koristiti, dakle prati i ponovno nositi pa se potreba za pamučnim maskama nakon nekog vremena smanjila. Što to znači? Da proizvodnja pamučnih maski nije bilo dovoljna zbog niske akumulativne vrijednosti da bi se moglo govoriti o dobiti ili pak dugoročnoj prenamjeni proizvodnje u tom smjeru.
Kolika je strateška vrijednost domaće proizvodnje?
Kako piše RTL, korona je donijela i neka druga vrijedna saznanja koja se ponaprije odnose na stratešku vrijednost domaće proizvodnje i prerade. Uvidjelo se koliko je važno biti samodostatna zemlja ako sve eskalira toliko da se barem nakratko prekine opskrba o kojoj smo ovisni.
Dobrih primjera prilagodbe novim uvjetima bilo je zadnjih mjeseci puno. Primjerice, međimurska obiteljska tvrtka Vuplast koja se okrenula i proizvodnji topljivih vreća za pranje kontaminirane odjeće je tolika kvalitetna da ih traže i Francuzi. Maske za zdravstvo su počeli proizvoditi u tvrtki Neda iz Senja kojima je primarna proizvodnja ženskog donjeg rublja i potkošulja. U tekstilnoj tvrtki Naftalina šivale su se pamučne perive maske, kirurške kute, jednokratna posteljina za bolnice, dok su mladi inovatori diljem zemlja krenuli u izradu vizira pomoću 3D printera.
Na tržištu nema maski za lice i dezinficijensa, zato ih proizvode na sjeveru Hrvatske
Nedostaje nam voća i povrća
Jesmo li dostatni kada je u pitanju hrana, pitanje je koje najviše zanima "malog čovjeka". Gladni nismo bili i opskrba je funkcionirala dobro, bez obzira radi li se o robi iz uvoza ili domaćim proizvodima. RTL je pitao Marka Kozjaka, iz internetske agro platforme VeeMee, što je korona pokazala i čega nema dovoljno kada je u pitanju hrana.
16.05.2020., Zagreb - Trznica Dolac nudi svjezu ponudu voca i povrca. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
"Falilo nam je povrća, imamo kompletan deficit proizvodnje. Falilo nam je jabuka, jer je prosječan vijek stabala 17 godina, a novih nasada nema. Ono što je po meni pozitivna stavka su novi nasadi borovnica", kaže Kozjak za RTL.
Korona je promijenila navike kupaca
Kozjak ukazuje na zanimljiv trend kada su u pitanju osnovne poljoprivredne namirnice koji je vezan uz mlijeko i mliječne prerađevine. Navike kupaca promijenjene su tijekom pandemije pa se svježe mlijeko prodavalo manje, dok je trajno bilo traženija roba. Osobe koje su jele tvrdi sir prebacile su se na polutvrdi, a oni koji su kupovali polutvrdi počeli su više preferirati meki sir. Pozitivna strana cijele priče jest to što su kupci prepoznali vrijednost OPG-ova. No, moralo je proći neko vrijeme da se biznis zahukta. Kozjak to govori prema svom vlastitom iskustvu, odnosno iskustvu njegove platforme pa kaže da je prava reakcija tržišta uslijedila 5. travnja i nastavila se.
"Ljudi su prodali sve što su imali, a to govori kolika je realna potražnja. A kako se prodalo sve što se imalo, nije nitko kukao ni zbog uvoza koji je u također u tom periodu porastao. Reklo bi se, vuk site i koze na broju", veli Kozjak.
'Bili bismo gladni bez uvoza'
Odgovor na pitanje čemu nas je, kada je poljoprivredna proizvodnja u pitanju, naučila korona-kriza, Kozjak vidi u tome što su ljudi shvatili da postoje domaći proizvodi. Isto tako, smatra on, da je korona-kriza domaće proizvođače naučila da su svi sretni kada mogu prodati svoj proizvod i da to mogu učiniti kada se sve zatvori i nakon što su ljudi shvatili vrijednost domaćeg proizvoda.
Pri tom smo, dodaje, shvatili da ni uvozni proizvod nije loš ako ne uskače i ako se ne isprepleće s domaćim. Shvatili smo i da smo čista, nezagađene zemlja i da nam je proizvodnja svega sezonskog i dobra šansa za dobar izvoz. U prva tri mjeseca 2020., prema službenim podacima, ukupno smo uvezli 729.796 tona poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u vrijednosti 843.730.561 eura, dok smo izvezli 796.481 tonu vrijednih 552.023.075 eura. Na pitanje bi li Hrvatska mogla preživjeti bez uvoza, Kozjak odgovara:
"Ne. U ovoj situaciji bez uvoza bi bili gladni. Zato je nužno strateško planiranje proizvodnje, odnosno definiranje deficitarnog i suficitarnog po regijama kako bi se ciljano usmjerila proizvodnja",zaključuje Kozjak za RTL.
Upravo to bi mogao biti konkretni zadatak za novu vlast iako se već nameće pitanje zašto to odavno nismo učinili.
