Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić gostovao je u subotu u Berlinu na godišnjoj skupštini Društva za jugoistočnu Europu i tom prigodom održao govor u kojem je, dajući presjek svoga života i političke karijere, istaknuo da je bio i jest političar, ali prije svega čovjek.
"Bio sam i jesam političar, neki mi laskavo pridaju i atribut državnika, ali prije svega bio sam, jesam i ostajem čovjek", rekao je Mesić na Sveučilištu Humboldt gdje je održana svečana skupština Društva na čiji je poziv doputovao u glavni njemački grad.
Predsjednik, kojemu idućega tjedna istječe drugi petogodišnji predsjednički mandat, najavio je da će nastaviti djelovati u Uredu bivšeg predsjednika, "siguran da neće biti sam ni usamljen".
Dajući okupljenima svojevrsni presjek života i karijere, Mesić je kao svoja ključna opredjeljenja izdvojio antifašizam, zauzimanje za napredak, lojalnost i solidarnost s ljudima s kojima dijeli iste ciljeve, toleranciju i gonjenje onih koji rade protiv toga, uključujući ratne zločince.
"Bio sam i cijeloga života ostao onakav kakav jesam: ozbiljan, temeljit i promišljen u onome što radim, spreman na šalu i opuštanje kada ne radim, osjetljiv na nevolju i nadasve pobornik istine", istaknuo je Mesić pred okupljenim diplomatima, poslovnim ljudima, znanstvenicima i ostalim članovima društva.
Djetinjstvo tijekom Drugog svjetskog rata, mladenaštvo u komunističkoj Jugoslaviji, disidentstvo i zatvor 1971., stvaranje i obrana suverene hrvatske države devedesetih godina 20. stoljeća te predsjedničke godine, bili su odlučujuća razdoblja Mesićeva života i političke karijere.
Kako je rekao, u djetinjstvu je, tijekom Drugog svjetskog rata, upoznao nacizam i fašizam, okupaciju i karakter kvislinške Nezavisne Države Hrvatske, "koja nije bila ni nezavisna ni hrvatska".
"Kada kažem da nije bila hrvatska, onda prije svega mislim na činjenicu da je sve ono što je zavrjeđivalo respekt u hrvatskom društvu bilo na strani antifašističkog otpora, bilo aktivno, bilo tajnom potporom", naglasio je Mesić.
Govoreći o Titu, rekao je da on nije bio demokratski vladar i da je bio jugoslavenski nacionalist "spreman da u ime obrane nacionalnih interesa Jugoslavije ruši američke avione koji su bez dozvole prelijetali Jugoslaviju, a potom odupre Staljinu pred kojim je drhtala cijela istočna Europe i ostatak svijeta".
Ističući da nije apologet komunizma, Mesić je istaknuo da su pogubljenja pripadnika kvislinških postrojbi nakon rata bili zločini koji zaslužuju osudu i istaknuo kako ne vjeruje da Tito za njih nije znao, iako ne postoji dokumenti koji bi to dokazivali.
"Postoje, međutim, pisane i ponovljene Titove naredbe s kraja rata kojima imperativno traži da se sa zarobljenicima postupa u skladu sa Ženevskim konvencijama", rekao je Mesić.
Jednom od ključnih godina smatra i 1971. kada je kao član Saveza komunista sudjelovao u Hrvatskom proljeću i godinu dana proveo u zatvoru. "Znao sam u što se upuštam... ali kad je došlo vrijeme obračuna nisam svojim suborcima okrenuo leđa. Dijelio sam njihovu sudbinu pri čemu odgovorno tvrdim da politički zatvorenici, pripadnici Hrvatskog proljeća, u zatvorima nisu bili maltretirani", naglasio je Mesić.
Potkraj osamdesetih godina 20. stoljeća priključuje se osnivačima HDZ-a i predsjedniku stranke i kasnije Hrvatske, Franji Tuđmanu nakon čega ubrzo izbija rat koji je nazvao "povijesnim grijehom i zločinom" Slobodana Miloševića.
Ističući da je država obranjena uz golemu cijenu u ljudskim životima, Mesić upozorava i na "nedvojbeno počinjene ratne zločine s hrvatske strane koje ne može umanjiti činjenica da su pobunjenici počinili više zločina".
Jednom od kolateralnih posljedica rata Mesić smatra "homogenizaciju nacije na osnovi toleriranja falsificiranja povijesti Drugog svjetskog rata", konkretno u traženju uzora u NDH priznajući da je ponekad i sam podlegao toj atmosferi.
"Moram priznati: unatoč mojem čvrstom antifašističkom opredjeljenju dao sam se u nekoliko trenutaka zavesti tom atmosferom, osobito kada sam prikupljao novac za obranu među hrvatskim iseljeništvom", rekao je Mesić.
S Tuđmanom, kojemu ne poriče da je "majstorski iskoristio trenutak za hrvatsko osamostaljenje", Mesić se razišao kada je, kako je rekao, spoznao da Tuđman pregovara s Miloševićem o podjeli BiH te je postao oporbeni političar.
Iako mu nitko nije davao velike šanse za izborni uspjeh, Mesić se 1999. prvi puta kandidirao na predsjedničkim izborima i uz reizbor pet godina poslije na dužnosti hrvatskog predsjednika provodi posljednjih deset godina.
Najvažnijim postignućima iz toga razdoblja ocijenio je razbijanje međunarodne izolacije Hrvatske, ulazak u NATO i približavanje Europskoj uniji te profiliranje Hrvatske kao pobornika regionalne suradnje i aktivnog čimbenika svjetske politike.
