Danas je Dan Hrvatskoga sabora koji se obilježava kao dan spomena na 30. svibnja 1990. godine kada je nakon slobodnih višestranačkih izbora konstituiran prvi demokratski izabrani višestranački Sabor. Otad pa sve do 2001. godine, 30. svibnja slavio se kao državni praznik - Dan državnosti Republike Hrvatske. Te 2001. godine tadašnja vladajuća koalicija predvođena SDP-om Ivice Račana ukinula je taj državni praznik, odnosno preselila ga u kalendaru na 25. lipnja koji se otad slavi kao Dan državnosti, dok je 30. svibnja ostao tek spomendan.
Dio građana i nakon toga je nastavio Dan državnosti poistovjećivati s 30. svibnja. O tome govori i jedna anketa od prije nekoliko godina u kojoj je gotovo 30 posto građana tvrdilo da je Dan državnosti (i dalje) 30. svibnja, a tek ih 35 posto znalo da se praznik tog naziva slavi 25. lipnja. Dodatnu zabunu unijelo je i slavljenje Dana neovisnosti 8. listopada.
Račanova vlast 'preselila' Dan državnosti u kalendaru
Argument u prilog 25. lipnja kada se 2001. mijenjao kalendar državnih praznika glasio je da je tog dana Hrvatski sabor donio ustavnu odluku o proglašenju samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. No, budući da je u Hrvatskoj tada već trajao ratni sukob i počinjala velikosrpska agresija, pod pritiskom međunarodne zajednice proglašen je tromjesečni moratorij na tu odluku.
Spomenutog 8. listopada 1991. saborski su zastupnici donijeli konačnu odluku o raskidu svih državnopravnih sveza s Jugoslavijom. To je kronologija turbulentnih zbivanja. Pretočeni u kalendar praznika, oni su s vremenom izgubili prvotni naboj, a i značenje im se izgubilo u šumi blagdana i spomendana pa ne čudi često ispoljena zbunjenost ili neznanje građana o tim za Hrvatsku odreda važnim datumima.
Godinama se najavljivalo vraćanje dana državnosti na 30. svibnja. HDZ je tu inicijativu kao odgovor na odluku vladajuće lijeve koalicije iz 2001. (ideja je potekla od pokojnog HSLS-ovca Ive Škrabala, nap.a.), a koja je u pozadini imala pečat detuđmanizacije, plasirao i u vrijeme Ive Sanadera i u vrijeme Tomislava Karamarka, a nedavno je ista stigla i iz Plenkovićevog HDZ-a.
Na završnom predizbornom skupu HDZ-a za europske izbore, Plenković je najavio vraćanje dana državnosti na 30. svibnja. Izvori iz stranke potom su dojavili da je inicijativu osobno pokrenuo Plenković te da je "na tragu onoga što osjeća narod kada su u pitanju državni praznici". Jedan od podastrtih argumenata bio je i taj da su 30. svibnja "učenici još u školskim klupama" pa bi i time taj praznik "lakše zaživio".
'Jedna stranačka koncepcija gura se pod nacionalnu'
Povjesničar Goran Hutinec, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže kako je u slučaju državnih praznika uvijek pitanje što se njima želi reći. "Neovisnost je ono što se dogodilo 25. lipnja, a onda opet 8. listopada i ti su praznici fokusirani na međunarodno priznanje Hrvatske. To su dva datuma kada obilježavamo samostalnost države. S druge strane, 30. svibnja 1990. dan je kada je konstituiran višestranački Sabor i taj datum ima više konotacija vezanih uz demokraciju.
U tada konstituiranom sazivu demokratski izabranog višestranačkog sabora HDZ je imao većinu tako da tu može biti riječi i o tome da se jedna stranačka koncepcija pokušava na mala vrata progurati pod nacionalnu. U tom smislu od predlagača (HDZ-a) trebalo bi tražiti da pojasni što točno želi obilježavati 30. svibnja: demokraciju, odnosno koncept da je političko predstavništvo odgovorno narodu ili slaviti jednu političku grupaciju koja je u tom trenutku imala većinu. Poučen iskustvom iz 1990-ih, kada je to doista bilo tumačeno da je HDZ jedina državotvorna stranka, bio bih oprezan i možda sklon prihvatiti ovu drugu opciju", kazao nam je profesor Hutinec.
30.07.2013., Zagreb - Goran Hutinec, autor knjige "Povijest grada Zagreba". Photo: Borna Filic/PIXSELL
Hasanbegović: Trebaju biti samo tri svjetovna blagdana
Povjesničar i saborski zastupnik Neovisnih za Hrvatsku (NHR) Zlatko Hasanbegović i sam je prije nekoliko godina inicirao vraćanje 30. svibnja kao Dana državnosti. Kazao nam je da će njegova stranka, ne ulazeći u Plenkovićeve motive, podržati povratak tog praznika, ali i poslati u saborsku proceduru svoj prijedlog novog Zakona o državnim blagdanima.
"Učinit ćemo to kako bi se definirale još neke stvari, poput 22. lipnja (Dan antifašističke borbe, nap.a.) i kako bi se iz cjeline zakona o državnim blagdanima mogla vidjeti koja se koncepcija Dana državnosti zastupa jer to sada, sa svim ovim datuimima - 25. lipnja i 8. listopada - nije jasno. Postoji golema zbrka oko tih datuma već i stoga što sam nastanak Hrvatske nije bio posljedica jednog i jednokratnog akta nego proces koji je začet 30. svibnja 1990. godine kada je konstituiran Sabor koji je nizom kasnijih ustavnopravnih i državnopravnih odluka stvorio podlogu za državnu neovisnost. Osim toga, taj je blagdan bio široko prihvaćen u narodu do 2001. godine. Tada je došlo do promjena i nastala je zbrka", kazao nam je Hasanbegović.
Dodao je da spomendane treba razlučiti od državnih blagdana te da jedina tri svjetovna blagdana u Hrvatskoj trebaju biti Dan državnosti, Dan pobjede i Praznik rada.
Hutinec: Primjereniji je naziv Dan demokracije ili Dan slobode
Dr. sc. Hutinec smatra pak da ni naziv Dan državnosti, s obzirom na ono što se dogodilo 30. svibnja 1990. godine, nije najsretnije izabran te bi primjereniji bio naziv Dan demokracije ili Dan slobode.
"Formalno, tog 30. svibnja 1990. Hrvatska je još bila u sastavu Jugoslavije. Treba imati na umu ondašnju koncepciju Franje Tuđmana o neprekinutoj hrvatskoj državnosti još od srednjeg vijeka, koja je kasnije unesena i u Ustav, a sadržana je u dokumentima od Pacta convente iz 1102. godine pa do odluka ZAVNOH-a iz 1945. godine.
To je nešto na čemu je Tuđman inzistirao i što je u cijelosti odražavalo njegove ideje ugrađene u izvorni program HDZ-a: starčevićanstvo , radićevštinu te pozitivne tekovine hrvatske ljevice. U tom smislu, mislim da se ovom inicijativom HDZ-a za vraćanjem 30. svibnja kao Dana državnosti koncepti stari 30 godina prepakiravaju u nove aranžmane i time gubi izvorni naum", kazao je povjesničar Hutinec.
20.10.2016., Zagreb - Primopredaja duznosti u Ministarstvu kulture u Runjaninovoj ulici. Ministar Zlatko Hasanbegovic predao je ministarstvo novoj ministrici Nini Obuljen Korzinek. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
'Plenkovićeva inicijativa je politikantska'
Hasanbegović, pak, otvoreno tvrdi da je HDZ-ova inicijativa politikantska.
"Plenković se suočio s nezadovoljstvom biračkog tijela i želi takvim gestama iza kojih ne stoji ništa doći do emocija birača koje, zapravo, bespovratno gubi. Da ga je to zanimalo, da je postojala vizija i da se doista željelo vratiti 30. svibnja, to bi se već riješilo. Mi ćemo inicijativu podržati, ali pitanje državnih blagdana ne može se svesti samo na to. Stoga ćemo staviti u procreduru novi zakon, a jedna od meta nam je i 22. lipnja za koji smatramo da ne treba biti državni praznik", kazao je Hasanbegović.
On smatra da je među građanima splasnuo naboj državnih praznika i da je to problem koji nadilazi pitanje samog kalendara.
"To je pitanje identitetske konfuzije. Mi se možemo samo komparativno uspoređivati s narodima poput Francuza ili Turaka koji s tim u vezi nemaju ikakvih dvojbi. No, to je samo jedan od pokazatelja osjećaja apatije koje prožima naše društvo", zaključio je Hasanbegović.
Klasić: Je li Hrvatska tada dobila državnost? Nije!
Lani u ovo vrijeme, pojavila se slična inicijativa HDZ-a, o kojoj je tada pisao i Net.hr-ov stalni kolumnist, povjesničar Hrvoje Klasić.
"Nema spora da je 30. svibnja jedan od važnijih datuma u našoj povijesti. Bio je to svojevrstan "službeni" početak demokracije u Hrvatskoj. Međutim, u kakvoj su vezi taj događaj i (hrvatska) državnost? Ili još konkretnije, je li Hrvatska toga dana dobila državnost? Odgovor je jednostavan. Nije! Hrvatska je i prije 30. svibnja 1990. imala svoju državnost. U Ustavu iz 1974. jasno piše da je "SR Hrvatska država utemeljena na suverenosti naroda", da je "nacionalna država", te da za njene građane "postoji republičko državljanstvo."
Istim Ustavom određeni su teritorij, granice, zastava, grb pa čak i himna Hrvatske kao države. Naravno, jasno je naglašeno da se SR Hrvatska nalazi u sastavu SFRJ. Drugim riječima, u tom trenutku Hrvatska nije neovisna država. Ali, je li to postala 30. svibnja 1990? Odgovor je opet negativan. Baš naprotiv, višestranački sabor koji je konstituiran toga dana nekoliko će mjeseci kasnije donijeti prvi demokratski, tzv. Božićni ustav. U njegovu članku 140. izrijekom piše: "Republika Hrvatska ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor Republike Hrvatske ne odluči drugačije."
Sabor će drugačije odlučiti tek godinu dana kasnije, u lipnju 1991., donošenjem Deklaracije i Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti. Ti će dokumenti stupiti na snagu 8. listopada iste godine. Dakle, više od godinu dana nakon 30. svibnja 1990. Hrvatska je još uvijek formalno-pravno sastavni dio države koja se zvala Jugoslavija. Štoviše, u ljeto 1991. jedan visokopozicionirani član HDZ-a postat će i predsjednikom te države."
