'Da smo tamo gdje bismo trebale biti, ne bismo danas živote i zdravlje branile na ulici'

''Izađimo na ulicu GLASNE i BORBENE. Živio 8. mart! - 8. mart naš je dan - dan kada izlazimo na ulice, dan kada slavimo svaku borbu, svaki ženski glas koji je progovorio o tretmanu u bolnicama, rodilištima i ginekološkim ordinacijama diljem zemlje. O ograničavanju prava na pobačaj. O institucijama koje nasilje žele zadržati u četiri zida. O tretmanu i uvjetima na radnom mjestu. O tretmanu u vlastitom domu. 

• 'Nasilje protiv žena neće nestati preko noći. Kao društvo se moramo opredijeliti za nenasilje'

Suočene sa školskim primjerom sistemskog nasilja prema ženama u režiji pravosuđa i ostalih institucija, žene su izašle na ulice. Izađite opet s nama i glasno na maršu poručite: Ne damo svoje zdravlje i živote! Borit ćemo se sve dok država ne preuzme odgovornost za ubojstva i sve druge oblike nasilja prema ženama i djevojčicama'', poručuju pokretačice i članice feminističkog kolektiva fAKTIV, koji za 8. mart četvrtu godinu zaredom organizira Noćni marš.

Okupljanje počinje u 18 sati na Trgu žrtava fašizma s kojega Marš kreće Ulicom Franje Račkog, Jurišićevom, Trgom bana Jelačića, Ilicom, Gundulićevom, Masarykovom i Teslinom te završava na Zrinjevcu.

Podsjetimo, sve je počelo 1908. godine poznate po maršu koji je okupio 15.000 žena u New Yorku koje su prosvjedovale zahtijevajući kraće radne sate, bolje plaće i pravo glasa. Prvi Dan žena obilježen je 1911. godine, nakon što je odluku o tome, godinu ranije, na prijedlog Clare Zetkin, donijela Socijalistička internacionala žena na svojoj konferenciji u Kopenhagenu. Razlozi potrebe obilježavanja ovoga dana, nalazili su se, već tada, duboko u prošlosti, koja je definirana marginalizacijom žene i njezinom svrstavanjem na vječni položaj Druge, podsjeća u povijesnom pregledu Voxfeminae.

'Svako pravo koje žene danas imaju izboreno je tijekom stoljetne feminističke borbe, često i u krvi'

Ususret Noćnom maršu o pravom značenju 8. marta umjesto njegova kičastog svođenja na prigodne poklone u vidu cvijeća i bombonjera te neobavezne ''male' razgovore o uspješnim ženama, a na tragu razvoja neke vrste kolektivne svijesti o tome da se borbe - za prava žena, za javne resurse i usluge, za humane uvjete rada, za slobodu i autonomiju - prožimaju u jednu borbu, feministički kolektiv fAKTIV za Vijesti.hr ukazao je dodatno na stvarnost koju živi većina žena u ovoj zemlji.

Zašto i žene i muškarci trebaju doći na Noćni marš - 8. mart? 

U društvu u kojem se svakodnevno omalovažavaju i uništavaju životi i zdravlje žena, sustavno zatiru i antifašističke vrijednosti, napada sloboda medija, uništava javno zdravstvo i gaze radnička prava – 8. mart je dan kad izlazimo na ulicu, bunimo se protiv svih oblika opresije, spajamo i slavimo sve borbe za bolji svijet. Noćnim maršom slavimo svaku borbu, svaki ženski glas koji je progovorio o tretmanu u bolnicama, rodilištima i ginekološkim ordinacijama diljem zemlje. Slavimo glasove žena koje su progovorile o ograničavanju prava na pobačaj, o institucijama koje nasilje žele zadržati u četiri zida, o tretmanu i uvjetima na radnom mjestu, o tretmanu u vlastitom domu. Sve one i svi oni kojima je dosta osjećaja beznađa i bespomoći trebaju nam se pridružiti u zajedničkom otporu.

Gdje će i kakve sve akcije biti održane osim u Zagrebu i Hrvatskoj? 

Noćni marševi održat će se ove godine i u Rijeci, Splitu, Puli i Zadru. Također, održava se cijeli niz tribina o pravima žena, raznih radionica, a što se regije tiče, znamo za prosvjedne marševe u Beogradu, Sarajevu, Podgorici, Skopju, Banja Luci, Prištini. Rekonstrukcija Ženski fond napravila je i mapu događanja, na kojoj možete potražiti osmomartovski događaj u vašem mjestu. 8. mart je dan koji feministkinje obilježavaju diljem svijeta i to u raznim formama – od velikog Noćnog marša u Istanbulu u Turskoj do ženskih štrajkova u brojnim drugim svjetskim gradovima. 

Vrijeme je i da se zajedno prisjetimo izborenog za položaj i prava žena tijekom povijesti i da se osvrnemo na postignuto u prošloj godini. Koji su danas ključni problemi žena u Hrvatskoj - gdje smo i koliko smo daleko od onoga gdje bismo trebali biti? 

Da smo tamo gdje bismo trebale biti, ne bismo živote i zdravlje branile na ulici. Važno je iznova i iznova ponavljati kako je svako pravo koje žene danas imaju izboreno tijekom stoljetne feminističke borbe, često i u krvi. Noćnim maršom slavimo svaku od tih borbi i ne dopuštamo da nam se oduzmu prava i unazadi položaj u odnosu na postignuto, a to se pokušava svakodnevno i to na svim poljima. Pobačaj je u Hrvatskoj legalan još od 1978., a zadnjih godina se našao pod jakim udarom Crkve i neokonzervativnih struja. Također, kroz nasilje pri porodu žene u ovoj državi prolaze sustavno i još ih se pritom uvjerava da lažu i umišljaju bol. Potplaćene smo u tzv. ženskim sektorima, gušimo se u prekarnom radu, a i prema najnovijim istraživanjima obavljamo gotovo sav rad u kući. Sustav toliko zakazuje kad je u pitanju partnersko i obiteljsko nasilje prema ženama da je jedna žena nedavno obilazila medije samo kako bi sačuvala svoj i život svoje djece od nasilnika. Država i njezine institucije nisu je zaštitile, nego ju dodatno viktimizirale. Propada nam javno zdravstvo i socijalna skrb, a sve to ostavlja posljedice na živote žena. Zbog svega ovoga smo 8. marta na ulici. Feministička borba je korak naprijed-natrag dva, ali odustajanje nije opcija. 

8. mart, često zaboravljamo, nije dan za skromnost i kompromise - stoga, zašto nas ne bi trebali oduševljavati potezi poput onoga da žene zaposlene u javnim službama u Sarajevu danas ne moraju na posao? 

Ne bi nas trebale oduševljavati simbolične geste, ali proglašavanje 8. marta državnim praznikom bismo, na primjer, pozdravile. U svakom slučaju ističemo godinama kako feminizam nije i ne bi trebao biti pristojan i pristajati na kompromise i pokušavamo se toga držati. I dok zagovaramo radnička i reproduktivna prava žena te se borimo protiv nasilja prema ženama, neprestano radimo i na širenju područja borbe i okupljanju svih progresivnih snaga u borbi za solidarno i pravedno društvo.

Foto: fAKTIV

fAKTIV

'AKO STANU ŽENE, STAT ĆE I SVIJET'

Feminizam traži potpunu emancipaciju svih žena, ali i muškaraca, njihovu potpunu i neopozivu ravnopravnost. No zašto takvo shvaćanje u javnosti i medijima uporno izostaje? A i uglavnom je prisutan liberalni feminizam okrenut obrazovanim ženama iz srednje klase i razbijanju 'staklenog stropa'. No o razlikama između radikalnog i socijalističkog feminizma teško da ćemo čuti.

U zemlji u kojoj ne da nema feminizma u redovnom sustavu obrazovanja nego se cijela panika na nacionalnoj razini razvila oko običnog pojma roda, ne možemo očekivati da će se u mainstream medijima raspravljati o različitim feminističkim pravcima ili valovima. Ako pratite rad fAKTIV-a, možete primijetiti da pokrivamo cijeli niz tema, ali i da nam je jako važna tema neplaćenog kućanskog rada – jedna od tema bitnih kako za feminizam, tako i za ljevicu općenito.  Na primjer, prema istraživanju Ksenije Klasnić samo 12 posto odraslih muškaraca u Hrvatskoj svakodnevno obavlja kućanske poslove. Žene provode 24 sata tjedno brinući se za djecu, a muškarci 10 sati. Žene 16 sati tjedno rade kućanske poslove, muškarci tek sedam sati, a dok žena na raspolaganju za ostale aktivnosti ima tek 26 sati tjedno, muškarac na raspolaganju ima čak 50 sati. Prema tom istom istraživanju, u više od 80 posto veza sve ili većinu rutinskih, svakodnevnih poslova i brigu o djeci odrađuju žene, u samo 16 posto veza ti su poslovi ravnopravno raspoređeni, a tek u dva posto takve poslove većinom rade muškarci. 8. mart je prilika da tema poput ove zapravo i dođe do mainstream medija i javnosti i da otvorimo raspravu o tome što napraviti da se ovo stanje promijeni.