U prigodi obilježavanja 27. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske  i 100. obljetnice ujedinjenja Međimurja s maticom zemljom Hrvatskom predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Čakovcu je održala govor predstavnicima diplomatskog zbora.

Prije susreta sa šefovima diplomatskih misija i međunarodnih organizacija te vojnim izaslanicima akreditiranima u Republici Hrvatskoj predsjednica se susrela s vodstvom Međimurske županije.

Njeno obraćanje šefovima diplomatskih misijaprenosimo u cijelosti:

"Poštovani izaslaniče predsjednika Hrvatskoga sabora, potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, Poštovana izaslanice predsjednika Vlade, potpredsjednice i ministrice vanjskih i europskih poslova, Poštovane ekscelencije, Poštovani župane Posavec i gradonačelniče Kovač, Uvaženi uzvanici, dragi prijatelji, 

Osobito mi je zadovoljstvo obratiti vam se u ovoj svečanoj prigodi obilježavanja 27. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i 100. obljetnice ujedinjenja Međimurja s maticom zemljom Hrvatskom. 

Dopustite mi posebice pozdraviti doajena diplomatskog zbora u Republici Hrvatskoj apostolskog nuncija monsinjora Giuseppea Pinta. 

Drago mi je što vas mogu pozdraviti u Čakovcu, središtu Međimurske županije. Ovaj grad posebice čuva uspomenu na znamenitu hrvatsku velikašku obitelj Zrinskih, koja je tijekom nekoliko stoljeća dala mnoge velikane, zaslužne za obranu, te kulturni i gospodarski razvoj Hrvatske. 

Svečanim obilježavanjem Dana međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske u Čakovcu ujedno iskazujemo priznanje svima koji su prije stotinu godina pridonijeli donošenju Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države. Već u prvoj rečenici te svečane odluke ističe se kako je „u hrvatskom  narodu u Međimurju oduvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika“. Hrvati u Međimurju stoljećima su, unatoč kulturno i politički nepovoljnim okolnostima za svoju opstojnost, sačuvali svoj jezik i narodnu samobitnost. 

Završetkom Prvoga svjetskog rata, čiju smo obljetnicu nedavno obilježili u Parizu, stvoreni su uvjeti da i Međimurci izraze svoju autentičnu političku volju, koja je 1920. godine potvrđena Trianonskim sporazumom, nakon kojega je Međimurje postalo sastavnim dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Za Hrvatsku i hrvatski narod to je velik povijesni dan i zato je 2005. godine Hrvatski sabor 9. siječnja proglasio Spomen-danom donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države.

Zahvalni smo svim domoljubima koji su u tim odlučnim danima pridonijeli da se politički ostvari autentična volja hrvatskoga naroda u Međimurju, ali i svim domoljubima koji su se i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu borili da Međimurje ostane sastavnim dijelom Hrvatske. 

To je povijest, kojom se ponosimo. Danas je Međimurje jedno od najrazvijenijih područja Hrvatske. Međimurci, marljivi i umni ljudi, navikli su oslanjati se na svoj rad i zajedništvo. Zato je Međimurska županija po mnogim kriterijima među prvima u Hrvatskoj po razvijenosti.  

Ujedno, Međimurje nas najuže povezuje sa susjednim prijateljskim državama Mađarskom i Slovenijom. U ovim pograničnim prostorima osjećamo plodna kulturna prožimanja naših nacija, kao dio onoga što bismo mogli nazvati autentičnim duhom Europe. 

Hrvatski narod oduvijek pripada tom zajedničkom duhu. Naš geopolitički položaj, duhovna baština i povijest naše borbe za slobodu i samostalnu državu oblikovali su naš identitet te ujedno usmjeravali i učvršćivali naše političke, gospodarske i kulturne veze s europskim i drugim narodima. Na temelju te baštine, međunarodnim priznanjem 15. siječnja 1992. hrvatski narod dobio je priliku instrumentima svoje suverene države uključiti se u sve pozitivne europske procese. Naša težnja za članstvom u velikoj obitelji država Europske unije, koju smo ostvarili prije nekoliko godina, izražava naše duboko uvjerenje i osjećaj da Europa ima jedinstvenu sudbinu. Ona izvire iz našeg zajedničkog duha i povijesnog iskustva, koje nas uči da samo suradnjom i solidarnošću možemo graditi poredak mira i napretka za sve europske države i nacije. 

Republika Hrvatska, kao jedno od uporišta takvog duha Europe, želi tomu pružiti najveći mogući doprinos, kako kroz oblikovanje politika u sklopu Europske unije, tako i kroz druge inicijative kao što je, već globalno prepoznata, Inicijativa triju mora. Ta inicijativa izraz je naše težnje za čvršćim povezivanjem srednjoeuropskih država, članica Europske unije, koje na mnoge načine dijele zajednička povijesna iskustva i težnje. Dovoljno je pogledati zemljovid da se uoči kako Inicijativa obuhvaća zemlje na uspravnici Jadran-Baltik, kao i zemlje podunavske vodoravnice od Alpa do Crnoga mora. To geopolitičko i kulturno križište europskog sjevera i juga, istoka i zapada bilo je kroz povijest područje mnogih sukoba, ali i područje suradnje. To jedinstveno povijesno iskustvo sada zajednički želimo uporabiti kao polazište bržeg razvoja i bolje budućnosti naših država i nacija, ali i kao područje šireg unutareuropskog povezivanja i europsko-azijske suradnje. 

Drago mi je što ta vizija ima potporu Europske komisije i Sjedinjenih Američkih Država, ali i naše nove države-partnera Njemačke. Naglašavajući otvorenost za suradnju i partnerstva u konkretnim projektima sa zainteresiranim državama ili poslovnim čimbenicima iz cijelog svijeta koji su predani temeljnim vrijednostima Europske unije, uvijek su dobrodošli sudjelovati partneri iz drugih država. Uvjerena sam da će daljnji razvoj Inicijative blagotvorno djelovati na ukupne europske i međunarodne odnose. 

Nadamo se da ćemo tome cilju uskoro moći pridonijeti i kao članica OECD-a. U dobroj vjeri želimo nastaviti razgovore o rješenju preostalih pitanja koja su još zapreka na putu ostvarenju naše legitimne težnje. 

Ona je izraz naše odgovornosti za zajednički razvoj, a njezino ostvarenje, kojem se što skorije nadamo, bit će izraz spremnosti svih članica za učvršćivanje politika koje će nas učiniti jačima u suočavanju s aktualnim i budućim izazovima.  

A oni su brojni, prije svega demografski. Iako Europljani, gledano mjerilima materijalnog standarda, prosječno nikad bolje nisu živjeli, većina europskih država suočena je s gubitkom vlastita stanovništva. To nas, kako sam istaknula i prošle godine, jasno upućuje na to kako rješenje toga problema nije samo u održavanju pozitivnih stopa gospodarskog rasta i materijalnom standardu. 

Naprotiv, držim da naš daljnji napredak primarno ovisi o tome koje ćemo kulturne, moralne i druge duhovne sadržaje pružati našim mladima, koliko ćemo slušati demokratski izraženu volju naših nacija i posvećivati se socijalnoj pravednosti. 

Među prioritetima hrvatske državne politike ostaje unaprjeđenje bilateralnih odnosa sa susjednim zemljama i rješavanje preostalih otvorenih pitanja. Hrvatska će pritom ostati privržena uzajamnoj zaštiti prava nacionalnih manjina. Isto tako, kao država potpisnica Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma, čvrsto smo opredijeljeni i dalje pružati potporu Hrvatima u Bosni i Hercegovini u njihovima nastojanjima za ostvarivanje pune nacionalne jednakosti, ravnopravnosti i konstitutivnosti. 

Pri tome želim naglasiti da su Hrvati svojim sudjelovanjem na referendumu 1992. godine bili ključan čimbenik konstituiranja Bosne i Hercegovine kao samostalne države, nezaobilazan čimbenik njezine obrane, a danas su najsnažniji promotor opredjeljenja Bosne i Hercegovine za članstvo u Europskoj uniji. Tom opredjeljenju sada su potrebni pojačani poticaji Europske unije, čemu Hrvatska ustrajno pruža svesrdnu potporu. 

Isto tako, Hrvatska će aktivno podupirati i poticati sve procese kako bi se osigurala stabilnost jugoistočne Europe te kako bi svi njezini narodi i države koje to žele postale članice Europske unije i NATO-a. 

Sada, u ovom trenutku kada Rumunjska započinje s predsjedanjem Vijećem Europske unije, ujedno otvorivši i Trio predsjedanja kojem pripada Hrvatska, možemo reći da će jedan od naših ciljeva predsjedanja biti nastavak proširenja te što brži ulazak država Jugoistočne Europe u EU, zajednicu kojoj pripadaju, uz, naravno, ispunjenje svih uvjeta za članstvo i neizbježno jačanje dobrosusjedskih odnosa. 

Ova, 2019. godina ujedno je i zadnja godina priprema Hrvatske prije preuzimanja predsjedanja Europskom unijom, što smatram iznimno velikim izazovom, zasigurno najvećim nakon ulaska Hrvatske u EU, prije samo 5 godina. Međutim, držim da je to i izvanredna prilika za napredak i rast Hrvatske u svakom pogledu, a posebno u smislu globalnog branda kao i administrativnih kapaciteta. 

Ove godine slavimo i desetu godišnjicu ulaska Republike Hrvatske u NATO savez a ujedno obilježavamo i 70-godišnjicu njegovog postojanja.  Sjevernoatlantski savez u tom je razdoblju prošao mnoge izazove, preživio i prerastao Hladni rat i pretvorio se u značajnog čimbenika sigurnosne arhitekture koji sa svojih 29 država članica ostaje relevantan za budućnost. Republika Hrvatska ponosna je što je u zadnjih deset godina imala priliku biti dijelom nekih od najvećih i najznačajnijih operacija i misija u povijesti Saveza te pridonijeti jačanju mira i sigurnosti, zaštiti i obrazovanju žena i djevojčica, ali i razvoju društva u cjelini, u globalnim kriznim žarištima gdje su upravo ove vrijednosti najugroženije. 

Naši odnosi s drugim državama, posebice strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama, (uključujući i u sklopu NATO-saveza), konstruktivna suradnja s Ruskom Federacijom i Kinom, daljnje jačanje veza s Izraelom, kao i proširenje gospodarske suradnje s drugim državama sredozemnog pojasa, konstante su naše prisutnosti u međunarodnim odnosima. Uvjerena sam da će nam ova i buduće godine otvoriti mogućnosti proširenja gospodarskih i diplomatskih veza s mnogim azijskim i afričkim zemljama. Južna Amerika, u čijim državama živi više od pola milijuna potomaka hrvatskih iseljenika, posebno nam je zanimljiva kao područje suradnje, kao i Australija i Kanada, u kojima također živi velik broj Hrvata. U tome smislu više puta govorila sam o „globalnoj Hrvatskoj“, koja ima izniman potencijal pridonositi gospodarskom razvoju Hrvatske te širenju i jačanju naših veza s drugim državama i narodima. 

U tome će zasigurno igrati iznimno veliku ulogu i sastanak na vrhu Kina plus 16 kojem će Hrvatska biti domaćinom u travnju 2019. i za koji se nadamo da će pomoći u daljnjem produbljivanju veza i povezivanju istoka i zapada, koje je davno započeo još Marko Polo. 

Čvrsto vjerujem u našu sposobnost i odlučnost da uspješno odgovorimo na sve te i druge zadaće i izazove te da Hrvatsku još čvršće pozicioniramo kao odgovornu i konstruktivnu članicu međunarodne zajednice.

Vaše ekscelencije i svi poštovani uzvanici, dopustite mi iskoristiti ovu svečanu prigodu kako bih vam zaželjela sretnu 2019. godinu, mnogo profesionalnog uspjeha i svakog osobnog dobra. Uvjerena sam da ćemo i dalje predano razvijati i jačati veze i suradnju između naših država, kako radi napretka bilateralnih odnosa, tako i radi zajedničkog doprinosa međunarodnom razvoju i miru, na dobrobit svih ljudi i naroda. Hvala!"