Plenkovićeva Vlada će ubrzo, nakon što se raspusti Sabor i raspišu izbori postati tehnička.
Idealna je to prilika za podvlačenje crte pod mandat 14. hrvatske Vlade koja će ostati zapamćena po rekordnoj promenadi ministara. Njih čak 15 napustilo je svoje fotelje.
Uz brojne ministre i koalicija koja je dovršila mandat sasvim je drukčija od one s kojom je Andrej Plenković u jesen 2016. sastavio Vladu.
"Naša Vlada je u protekle tri godine i sedam mjeseci mandata ostvarila sve ključne ambicije koje smo postavili u našem izbornom programu", poručuje Plenković na kraju mandata.
Ambicije se spominju od prvog dana, naglašavaju da su Vlada koja zna uvesti promjene. A baš promjene, ali one kadrovske, mogle bi biti ono po čemu ćemo najviše pamtiti četrnaestu hrvatsku Vladu. Rekordnih 15 ministara dalo je ostavke ili je smijenjeno. Od garniture koja se s premijerom fotografirala na saborskim stepenicama tog listopadskog dana 2016. uz njega je ostalo njih svega šestero.
Manje od pola godine u Vladi je proveo Most, partnerstvo je puklo kad su inzistirali na smjeni ministra financija Zdravka Marića zbog s Agrokorom povezanog sukoba interesa.
Ministar Marić, a s njime i cijela Vlada, opstali su zahvaljujućim jednom jedinom glasu neočekivanog spasitelja - Tomislava Sauche.
Da, Vladu je spasio bivši predstojnik ureda SDP-ova premijera Zorana Milanovića, koji je baš tih dana privedenog zbog afere Dnevnice.
Afera za aferom
Umjesto Mosta u Vladu se "ukrcao" HNS, čiji je tada šef Ivan Vrdoljak samo par mjeseci ranije o Plenkovićevoj ekipi govorio: "Rezultat Titanic. Samo je pitanje koliko su daleko od sante leda i da potonu".
Umjesto za plagiranje optuženog Pave Barišića izronila je nova ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak, a kolektivno potonuće za dlaku je izbjegnuto kada je eksplodirala afera Agrokor koja je više nego išta obilježila prvu polovicu mandata Plenkovićeve Vlade.
Pratili su situaciju pa na horuk donijeli lex Agrokor, zbog kojeg je na koncu bila prisiljena otići potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić i to nakon objave mailova iz kojih se otkrilo da je taj ključan zakon pisala grupa odvjetnika, konzultanata i brokera koje je okupila upravo Dalić, da bi ti isti ljudi, znani i kao "Borgovci", kasnije dobili masno plaćene savjetničke pozicije u izvanrednoj upravi.
"Dajem ostavku jer ne želim biti uteg niti predsjedniku Vlade niti Vladi", rekla je Dalić, a naslušao se sličnih riječi premijer i u drugoj polovici mandata.
"Ne želim da ova Vlada koja dobro radi i provodi projekte, koja ima izvrsne rezultate, da joj ja budem uteg", oprostio se tako Lovro Kuščević koji je otišao zbog afere sa zemljištima. Afere s nekretninama i pokretninama fotelje su stajale i Gorana Marića, Tomislava Tolušića i Gabrijelu Žalac.
Odzvonilo je potom i Nadi Murganić i Milanu Kujundžiću.
Na kraju koronavirus i Stožer
I svi ti odlasci dogodili su se mimo čak šest saborskih interpelacija i rasprava o povjerenju koje je pokrenula slabašna oporba, jedan od faktora koji su i doveli Plenkovićev tim do samog finiša. Tu su i prebjezi, odnosno žetončići Milana Bandića bez kojih Andrej Plenković također ne bi mandat izgurao do kraja.
Podcjenjivalo se, žalio se često premijer, pozitivne gospodarske pokazatelje u doba njegove Vlade, rast BDP-a, plaća i zaposlenosti, tri rekordne turističke sezone u nizu. Takvi su, doduše, bili i globalni trendovi i bez obzira na njih, protiv Vlade su prosvjedovali škverani jer brodogradnju nisu uspjeli spasiti, kao i učitelji, što zbog parcijalno provedene reforme obrazovanja, što zbog niskih plaća.
Ni ideološke podjele nisu smanjene. Jaku struju protiv Istanbulske konvencije Andrej Plenković imao je i u vlastitoj stranci, a ustaške simbole nije jasno zabranio, ploča s pozdravom Za dom spremni i danas stoji desetak kilometara od Jasenovca.
"Što mislite, kako bi u ovakvom hrvatskom društvu kakvo je danas, ne zahvaljujući meni ili vama, nego ovakvom kakvo je danas, kakav bi efekt imale zabrane", rekao je Plenković.
I na kraju, pred ciljnom ravninom stigla je koronakriza i vladavina Stožera, umjesto trijumfalnog završetka mandata uspješnim prvim predsjedanjem Vijećem Europske unije. Tih šest mjeseci bliži se kraju, a da malo tko može navesti ijedan potez Hrvatske kao predsjedavateljice.
Još važnije, HDZ-u i njegovu ključnom koalicijskom partneru nisu bila dovoljna ni gotovo tri mjeseca da donesu Zakon o obnovi Zagreba nakon potresa. Glavni grad države za to će očito morati pričekati novu, petnaestu Vladu.
