Marija Rukavina: 'Svake godine sam starija i sve mislim, brzo ćemo se sresti, ako Bog da'
Povodom rođendana Ane Rukavine, koja već gotovo dva desetljeća nije među nama, kontaktirali smo njezinu majku, Mariju Rukavinu
Da je danas među živima, novinarka Ana Rukavina proslavila bi 49. rođendan - u krugu obitelji i prijatelja, u svakodnevici života kojeg je toliko voljela. Umjesto toga, Hrvatska je se i ove godine prisjeća s istom onom tišinom, tišinom zahvalnosti, poštovanja i neugasle tuge. Jer priča Ane Rukavine odavno je prestala biti samo osobna tragedija, postala je jedno od najdubljih hrvatskih svjedočanstava o snazi pojedinca da, suočen s vlastitim krajem, promijeni tuđe početke. Povodom njezina rođendana - dana koji već gotovo 20 godina više ne prolazi u slavlju i smijehu s najbližima, nego je postao tih i dostojanstven podsjetnik na sve što je ostavila iza sebe, razgovarali smo s Marija Rukavina, majkom Ane Rukavine.
''Ana bi danas slavila 49. rođendan. Kao što ste rekli, jako je teško razlučiti kako se osjećam danas. Miješaju se i sreća i tuga, jer, evo, i sama idem dalje – svake godine sve starija i sve mislim: brzo ćemo se sresti, ako Bog da. Ali teško je, teško. Vrijeme ne liječi nikakve rane – čovjek se samo nauči živjeti sa svojom tugom. To je velika tuga. Kad izgubiš dijete, to je nešto najteže što se čovjeku može dogoditi. Nema riječi kojima bi se to opisalo. To jednostavno nema riječi'', kaže nam Marija.
Iako je Zaklada rođena iz Anine inicijative i hrabrosti, posljednjih dvadeset godina srce i snaga njezina djelovanja nesumnjivo pripadaju Marija Rukavina. Zahvaljujući njezinoj neumornoj predanosti, brižnosti i strpljenju, danas je spašeno 211 života - svaki od tih spašenih života odjek je Marijine ljubavi i Anine poruke, koja podsjeća da jedna majčina snaga može mijenjati sudbine i davati drugima novu šansu za život.
''Kao da me ''zaposlila'', jer sam radila u zdravstvu. Ja sam ekonomistica, ali sam 35 godina radila u Domu zdravlja Peščenica i vodila financije, kao da je znala da me treba zaposliti da lakše podnesem sve to. Teško je, ali radujem se zbog svih onih kojima smo pomogli, kojima smo dali veliku nadu za život. A takvih je stvarno velik broj u našoj zemlji. To se možda ne čini puno na prvi pogled, ali kad znate da je to 211 ljudi – 211 sudbina, nečijih roditelja, žena i djece koji su dobili priliku za život, to je nešto najvrjednije što se čovjeku može dogoditi'', priča ponosno Marija.
Cijela Hrvatska zna koliko je Ana Rukavina voljela život, posebno one trenutke radosti, poput rođendana. Marija Rukavina se danas prisjeća tih dana s mješavinom osmijeha i tuge, svjesna koliko je Ana u tim proslavama uistinu slavila život koji je toliko voljela.
''Je, voljela je rođendane, ali to se mijenjalo kako je odrastala. Dok je dijete malo, slavi s prijateljima – vrtić, škola… A kasnije je više voljela slaviti sa svojim društvom. Da, uvijek bi radije došla iz Šibenika u Zagreb i tamo slavila rođendan sa svojim prijateljicama i prijateljima. Imala je velik krug ljudi – i kroz studij i kroz posao. Bila je jako komunikativna osoba i voljela je svoj posao'', kaže.
U razgovoru se Marija Rukavina prisjetila jednog posebnog trenutka uoči rođendana. Ana je imala samo šest godina kada je odlučno stala ispred nje i rekla da će postati novinarka - san koji je s vremenom i ostvarila.
''Još kao mala, sa šest godina, rekla mi je: “Ja ću biti novinarka.” A ja sam mislila: “Bože dragi, dijete, što ti znaš…” Znam, mama, ja ću biti novinarka.” I bila je novinarka. Zamislite danas – dijete završi osnovnu školu, ima petnaest godina i ne zna što bi dalje. Gimnazija, zanat…A ona je znala. I ostala je pri svojoj odluci. Baš je bila posebno dijete'', prisjetila se majka i dodala kako će se u studenom obilježiti 20. godišnjica smrti.
''U studenom ćemo obilježiti godišnjicu. Radi se i monografija, a bit će postavljena i njezina bista u Trnskom – tamo gdje je odrasla, išla u školu i na fakultet'', rekla nam je Marija za kraj.
POGLEDAJTE VIDEO: Petar iz 'Gospodina Savršenog' stao je pred naše kamere: 'Volim prvi klik i mogu se brzo zaljubiti'