Nakon što je nalet vjetra u jednoj učionici iz zida iščupao cijelo prozorsko krilo, sva su prozorska krila u lepoglavskoj Osnovnoj školi Ante Starčevića učvršćena za zid. S povišenih su prozora skinute kvake, kako se ne bi dogodilo da se kod otvaranja sruše na djecu. Kvake su ostavljene tek na donjim manjim prozorima, tek toliko da se mogu otvoriti i učionice provjetriti.
Školsku zgradu, koja nije renovirana od svoga otvaranja 1968. godine, prate i druge nevolje.
''Budući da se na objektu ništa nije radilo 43 godine, nije ni čudo da je stolarija u ovakvom stanju. Usto, zgrada je pokrivena salonitnim pločama, koje sadrže kancerogeni azbest, pa je njihovo skidanje imperativ. Na ravnim dijelovima krova ploče neprestano pucaju, pa da učenicima ne bi curilo po glavi, svake godine u krpanje krova ulažemo desetke tisuća kuna'', žali se ravnatelj Ratko Tomić.
Radovi na postavljanju novog krova, stolarije i pročelja trebali su početi još 2008., kada je Grad Lepoglava s Ministarstvom regionalnog razvitka potpisao ugovor o financiranju iz EIB-a II, 'težak' 2,1 milijuna kuna. Škola je pripremila sve dokumente, Grad i Županija osigurali su svoj dio od 440.000 kuna, a zapelo je kod ministarstva.
U učionicama hladnije nego na hodnicima
''Naša škola prva je u Hrvatskoj još 2007. pripremila svu dokumentaciju za EIB. Da bi sve pripremili na vrijeme, ljudi su žrtvovali svoje godišnje odmore. Budući da ministarstvo nije provelo natječaj za odabir izvođača, u međuvremenu nam je istekla građevinska dozvola, pa smo je opet morali produljiti. Sadašnja dozvola vrijedi nam do lipnja, pa ako dotad ne počnu radovi, hoćemo li po drugi put morati trošiti novac da je ponovno produljimo? Taj novac radije bismo utrošili na stručno usavršavanje naših učitelja'', negoduje Tomić.
Takvim odnosom prema školi ogorčeni su i građani, koji smatraju da je Lepoglava diskriminirana zbog svoje političke (ne)podobnosti.
Nastavnica Gordana Perković kaže da učitelji i djeca rade u teškim uvjetima.
''U učionicama puše, pa je hladnije nego u hodniku! U toplijim mjesecima pak je nesnosno vruće. Nema roleta, a kad im se sunce zabije u glavu, djecu zastori ne mogu zaštititi. Rad s projektorima je nemoguć, jer se učionice ne mogu zasjeniti'', požalila se G. Perković. Iz gradskih službi poručuju da im je, nakon tri godine, 'puna kapa' čekanja.
Vezani članak:
arti-201101270467006
