Već stoljećima imaju posebnu vezu s pomorcima koje na daleke plovidbe ispraćaju molitvom i zvonima.
Svoj život posvetile su njezi oboljelih, još od 15. stoljeća kada su prihvaćale one koje nitko nije želio - oboljele od kuge.
I danas su dubrovačke Danče njihova oaza molitve i mira. Kako se 18 sestara dančarki brine i o živima i mrtvima ispričale su našem Matku Saltariću.
Tek nekoliko stotina metara od turističke vreve, njihov je sveti kutak. Danče su bile mjesto izolacije oboljelih od kuge. Dubrovačka Republika u 15. stoljeću tu je izgradila crkvu.
"U dokumentu odluke o gradnji crkve stoji da se crkva treba izgraditi, i nastambe tu okolo, za ukop siromaha, da kad umru, da umru kao ljudi, a ne da 'crknu' kao stoka. Dubrovnik se tada na daleko humaniji i civiliziraniji način brinuo o okuženima negoli naprednije države tadašnje Europe", kaže časna sestraRužica Barić.
Pobožne žene koje su se tada brinule o oboljelima prethodnice su današnje Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća.
I pobožnim ženama i svetom Franji i njegovim sestrama zadatak je tijekom stoljeća ostao isti: "I danas se pokušavamo na neki način brinuti o onima rubnima i o kugama različitih vrsta koje prijete u suvremenom svijetu".
Krunica im stoji, ali ne boje se ni motike. Sve u vrtu same sade i uzgajaju.
"Na kraju, i sjeme svoje imamo. Sve je prirodno i domaće, patlidžani, paradajz, paprike, cvijeće, sve to mi uzgajamo. Uspijevaju koliko da božja priroda i kakvo je vrijeme danas, a molitva je uvijek dodatna motivacija, uz pomoć Božju nadamo se da će što zasadimo donijeti nekoga ploda", kaže časna sestra Ljuba.
Zvona za mornare
Brinu se o vrtu, brinu se za žive i mrtve. Dančarke nazivaju i čuvaricama groblja.
"Mi ovamo samo dođemo, pomolimo se za ove duše, posebno za naše sestre one su nam prvo mjesto, a onda za sve ljude koji počivaju u ovome groblju. Svako jutro u 5 do 6 tu sam sa dvi sestre i molim", rekla je časna sestra Gracija.
A njihova zvona pozdravljaju brodove i pomorce koji odlaze na daleka mora.
"Poznata je ta tradicija pozdravljanja brodova, još iz 17. stoljeća. Znači, ta jedna duboka povezanost sestara na Dančama, odnosno Gospe od Danača i pomoraca. Kad prolaze brodovi pokraj samostana, oni brodskom sirenom pozdravljaju Gospu, a sestre onda zvonima otpozdravljaju i onda na taj način garantiraju jednu molitvenu pratnju pomorcima na svim morima svijeta", kaže časna sestra Ružica.
Na sva ta mora od davnina do danas lakše je zaploviti dok im za leđima zvone zvona Gospe od Danača.
