"Nekad mi se čini da me život odbacio onoga dana kad sam se rodio", priznaje Ivica, kojega je majka ostavila u kutiji pred vratima doma u Dubravi, a od tada je 18 godina živio po domovima.
cate-201003160310004Završio je školu i s punoljetnošću napustio dom te se zaposlio. Tada je počeo rat, pa se javio kao dragovoljac. Nakon što je prošao obuku na Borongaju, dodijeljen je 99. brigadi HV-a i prebačen u Slavonski Brod, a potom u bosansku Posavinu, u 103. brigadu derventskog HVO-a. Dva mjeseca poslije na bojišnici u Derventi teško je ranjen u trbuh, piše Večernji list.
"Prva operacija obavljena je u Derventi, a nakon pada grada prevezli su me u Zagreb, u bolnicu Sestara milosrdnica, gdje je obavljena druga operacija. Dijagnosticiran mi je dijabetes i teški PTSP. Nakon bolnice sam se našao na ulici, pa sam se počeo obraćati dragovoljačkim udrugama za pomoć kako bih ostvario svoja prava. Oni su se zauzeli za mene, no otkriveno je da me u evidencijama nemaju kao vojnika", kaže Ivica.
Preko takvog birokratskog apsurda, nastavlja Ivica, nije mogao prijeći njegov ratni zapovjednik, pukovnik Zlatko Majić, koji je kod javnog bilježnika ovjerio potvrdu da je Ivica bio pripadnik HV-a od 3. veljače do 20. lipnja 1992., da je ranjen na južnome bojištu, u sektoru II.
Nažalost, ni to nije bilo dovoljno da ga uvedu u ratnu evidenciju.
"Legalni posao nisam mogao naći jer kada bi me poslali na liječnički pregled, doktori bi napisali da sam radno nesposoban, a na crno me se nitko nije usudio zaposliti jer su se bojali PTSP-a. Spavao sam u prihvatilištima, jeo u pučkoj kuhinji, kupao se kod časnih sestara. Nažalost, ni danas nije drukčije, osim što sam ostvario pravo na 700 kuna mjesečne naknade za nezaposlene, no time si ne mogu platiti sobu pa spavam u šupi na Trešnjevci."
U odbijenici od 27. rujna 2000. iz Ministarstva obrane, koju je potpisao o. d. načelnik pukovnik Alojz Buzjak, između ostalog, piše: "Iz priloženih preslika potvrda, kao i uvida u službenu dokumentaciju Ureda za obranu Črnomerec – Susedgrad, pri kojem se vodite u vojnoj evidenciji, utvrđeno je da niste ostvarili sudjelovanje u Domovinskom ratu u postrojbama oružanih snaga RH (Hrvatska vojska i Ministarstvo unutarnjih poslova), pa tako ni pravo na status hrvatskog branitelja."
Priznavanje statusa hrvatskoga branitelja Ivica Leskovar prvo je zatražio od Ministarstva branitelja.
No, to je Ministarstvo njegov zahtjev proslijedilo MORH-u, što potpisuje tadašnji pomoćnik ministra Pero Kovačević: "Nadnevka 20. ožujka 2000. godine Ministarstvu branitelja iz Domovinskog rata obratio se g. Ivica Leskovar sa zamolbom za pomoć pri rješavanju statusnih prava. S obzirom na to da ovo Ministarstvo nije mjerodavno odlučivati o pitanjima takve vrste, dostavljamo vam na daljnje uredovanje cjelokupni predmet", piše Večernji list.
Prethodni članci:
arti-201003110751006 arti-201003100247006
