U jeku javne rasprave o pravima istospolnih parova u kontekstu udomljavanja i posvajanje djece, jedna je socijalna radnica na svojoj je Facebook stranici odlučila podijeliti svoje 25-godišnje iskustvo i bolne priče s kojima se tijekom tog perioda susretala.
Sedam priča koje je podijelila s javnosti potpuno su tragične i bolne. "U ustanovi za djecu sa zdravstvenim oštećenjima 60 % djece je tamo ostavljeno od strane roditelja po samom rođenju, nikada nisu došli vidjeti dijete ili pitati za njega barem telefonom. Prosječna starosna dob štićenika u ustanovi je 38 godina. Nikada nisu posvojeni ili barem udomljeni. Nitko ih ne želi, jer su "oštećeni i stari", napisala je.
Priče su prebolne i pretužne
Iako je ispričala samo sedam priča u kratkim crtama, kaže kako materijala ima za nekoliko knjiga. Njen status prenosimo u cijelosti.
NIKADA IH NITKO NIJE HTIO UDOMITI ILI POSVOJITI, JER SU "OŠTEĆENI ILI PRESTARI"!
Punim srcem i emocijama radim u pozivu socijalne radnice već 25 godina i zamislite nikada nisam odustala!
Ponukana nedavnim novinskim napisima i komentarima o tome tko smije udomljavati djecu, a tko ne, javno priznajem kako sam ja osoba koja je oduzimala djecu HETERO roditeljima bez imalo grižnje savjesti. Pročitajmo što su HETERO roditelji činili djeci:
- dvije bebe od par mjeseci po kojima su plazile uši, izgladnjele, rane na guzi od neprevijanja pelena, a iz guze su krvarile, neprestano su plakale, ostavljene same u kući dok je majka prostitutka obavljala posao, a otac svodnik tražio nove klijente – uzela sam ih vlastitim rukama i odnijela u ustanovu – posvojene su, danas žive ugodan i lijep život, školovane su;
- djevojčicu koju sam pronašla sa 6 godina potpuno golu, koja nije govorila, a svako rebro joj se moglo nazirati na tijelu, uplašena u kutu sobe, drhtureći skupljena i promrzla, dok su roditelji alkoholičari bili u potrazi za novim dozama, majka promiskuitetnog ponašanja za „čašicu pića“ – djevojčica je školovana u domu, ne živi s roditeljima, nikada je nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bila "prestara";
- dječaka od 8 godina, majke ovisnice o heroinu u čijem stanu je bilo sakupljalište lokalnih ovisnika. Dok je dječak ležao na prljavom madracu, na podu punom opušaka, nije išao u školu, nije postojala kuhinja niti topli obrok, na drugom madracu u istoj prostoriji majka je zarađivala za heroin davanjem seksualnih usluga; odrastao je u domu, nikada ga nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bio "prestar";
- dječaka od 5 godina čiji otac je podvodio muškarce za plaćanje seksualnih usluga koje je naplaćivao za takav odnos sa svojom suprugom, majkom dječaka, a sve radnje su se događale pred očima dječaka. Kada jedan "klijent" nije htio platiti usluge koje mu je pružila njegova supruga, izvukao je pušku pred djetetom i repetirao u "klijenta", (srećom, jer sam tako uspjela spasiti dijete), odrastao u domu, nikada ga nitko nije htio udomiti, niti posvojiti, jer je bio "prestar";
- dva dječaka 11 i 12 godina, brata, koje je otac alkoholičar sustavno vezao, tukao, lupao, zatvarao u mračnu prostoriju u alkoholiziranom stanju dok je majka sve to gledala i „micala se s puta“ da i ona „ne dobije”, jedan je brat odrastao u domu, stariji brat se objesio sa 15 godina;nikada ih nitko nije htio udomiti niti posvojiti, jer su bili "prestari",
- dječaka od 5 godina kojeg je otac koristio za pornografiju i prodavao na internetu pedofilima, a majka mentalno oštećena nije imala sposobnosti se upitati što njen suprug čini, dječak nije spašen, jer posao socijalnih radnika ovisi o kaznenom postupku (dokazima policije kad socijalni radnik odradi svoj dio posla) za oca; odvojen od roditelja, u domu, nema pretpostavki za usvojenje, a i da ima, bio bi "prestar";
- jedna djevojčica sa 10tak godina pronađena je gola u svinjcu sa dvije svinje gdje je živjela od rođenja do smještaja u ustanovu. Nikada nije progovorila. U domu je poživjela 42 godine. Tamo je umrla. Nikada je nitko nije posvojio, niti udomio. Nitko je nije želio, jer je bila "oštećena i prestara";
U ustanovi za djecu sa zdravstvenim oštećenjima 60 % djece je tamo ostavljeno od strane roditelja po samom rođenju, nikada nisu došli vidjeti dijete ili pitati za njega barem telefonom. Prosječna starosna dob štićenika u ustanovi je 38 godina. Nikada nisu posvojeni ili barem udomljeni. Nitko ih ne želi, jer su "oštećeni i stari".
Želite li da vam dalje navodim detalje? Sigurna sam da ne želite, a mogla bih tako još dugo istinitim životnim pričama u kojima ima materijala za više knjiga i filmova.
Mnogi se danas pitaju da li bi ovu djecu dali na udomljavanje istospolnim partnerima. Kad bi upitali ovu djecu što žele, odgovor bi bio da je svaka ljubav, sigurnost i pripadanje obitelji, za njih raj na zemlji.
Kad posjetite domsko dijete, najprije vam skaču u zagrljaj i traže bombon, ne zato što ih nemaju, nego zato što žele pripadati, a bomboni su simbol veze sa vanjskim svijetom koji ne poznaju!
