Sjedim u subotu ujutro za bazenom za pranje kose u frizeraju, glava mi se izvana pjeni, iznutra zen, frizerka masira i usput gleda kroz prozor pa zamišljeno kaže: “Kako je divno vani! Uopće nisam očekivala tako lijep sunčan dan....” Eto. Do toga je došlo! Suncu se više ni ne nadamo. Nije ni čudo s obzirom na to da ga je u veljači bilo znatno manje nego što je uobičajeno. Priča se puno o tome kako je zima bila pretopla, kako nije bilo dovoljno snijega, debelih minusa i slično. Slažem se da to može uzrokovati priličnu štetu, no, ako mene pitate, nedostatak vitamina D kod moje frizerke je jednako nezgodan.
Samo za ilustraciju, u kopnenom području prosječno u veljači imamo 87 do 97 sati sunca, a na moru od 123 do 148. Ove smo ga godine imali jedva šezdesetak posto od uobičajene doze, a nešto su bolje prošli samo stanovnici istočne Hrvatske gdje je ukupno sjalo oko 75 sati ili 85% od normale. Čak ni sunčani Hvar nije bio sunčan! Umjesto uobičajenih 148 sunčanih sati, drznica veljača im je priuštila jedva 90. Za razliku od frizerke koju je manjak sunca gurnuo u najmanju ruku u letargiju, a možda čak i depresiju, Hvarani se s punim pravom uzdaju u to da će im ožujak nadoknaditi manjak serotonina te posljedično donijeti bolje raspoloženje, staloženost i koncentraciju. Naime, u veljači je uobičajeno 17 sunčanih sati više nego u siječnju odnosno ugrubo pola sata na dan. To se jedva i uoči. Zato ožujak sja 46 sati više od veljače što je prosječno sat i pol više svakoga dana.
Sunce
FOTO: Nel Pavletić/PIXELL
E, to već ne možete ne primijetiti. U tome nam uvelike pomaže i astronomija jer se smiraj događa nakon što ste se već s posla dovukli kući i otpuhnuli. U posljednjem tjednu ožujka sve je to još i ljudskom silom pomaknuto za sat vremena pa se zalazak Sunca odgađa za poslije «crtića u 19:15».
Opekline već za 20 minuta
Astronomski gledano, kut pod kojim sunčeve zrake padaju na Zemlju se povećava s približavanjem proljeća, na dan proljetnog ekvinocija već je na oko 44 stupnja što osigurava sunčevom zračenju znatno veću efikasnost. Što je veći kut, jače je grijanje! Međutim, osim direktnog sunčevog zračenja, mi dobivamo i reflektirano, odbijeno u okolišu. Sunce se najjače odbija od snijega, čak 80 do 90%, ali ne treba zanemariti ni suhu zemlju koja odbija i do 60% sunčevih zraka. I mirna morska površina u rano proljeće može odbijati skoro 30% primljenih zraka, slično kao mokra ilovača.
Osim blagotvornih sunčevih zraka koje će nas izliječiti od zimske depresije, nesanice, povišenog tlaka, kolesterola, šećera, hormonalnog disbalansa i čega god želite, primamo međutim i zločeste UV zrake kojih se moramo čuvati. Tehnički rečeno, u ožujku prosječan UV indeks ulazi u kategoriju «umjerenog». Za zaštitu se preporučuje nošenje šešira sa širokim obodom, sunčanih naočala, te korištenje zaštitnih krema. Ljudi s osjetljivom kožom bi, osim tih mjera, trebali nositi i odjeću s dugim rukavima, jer mogu dobiti opekline već za 20 minuta. U ožujku se dakle, osim mornara, skijaša i planinara koji su zbog reflektiranog zračenja ugroženi i zimi, trebaju početi štititi i osjetljiviji šetači, roleri, biciklisti, trkači, hodači i ini koji su kao gušteri izmilili pod prvo proljetno sunce.
Sunce u gradu
FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL
Još se nemojte skidati
Kad smo već kod reptila, postoji narodna izreka vezana uz ožujsko sunce koja kaže da je bolje da te zmija (ljutica, poskok, kačka) ugrize (ujije, upekne), nego marčano sunce opeče (ogrije, ožeže)! Srećom, u zmijsku se nevolju ne mogu uživjeti, ali sasvim mi je jasna inačica: «Bolje da te fibra uvati, nego marčano sunce ožeže!» S obzirom na to da smo iz veljače izašli debelo podsunčani i nepripremljeni za makar i polagani dolazak proljeća, s najavom sunčanoga vremena savjetujem svakako cvike i šiltove. Dugi rukavi su must-have, osim ako ne želite i fibru i opekline odjednom.
Zmija
FOTO: Igor Kralj/PIXELL
