Poplave, bujice, odnosno brze vode sve su veći svjetski problem s kojim se suočava i Hrvatska. Vode u pokretu više nisu problem samo planinskih rijeka i kanjona te ruralnih sredina nego i gradskih i urbanih, čak i onih u primorju gdje odnose sve više života. Naime, stručnjaci su izračunali da temperatura svakih 10 godina raste za 0,4 stupnja, a padaline za dva posto u 10 godina.
Zbog tih dramatičnih klimatskih promjena i porasta oborina i u Hrvatskoj se mogu očekivati još veće količine vode. No, sustav naših odvodnih kanala, kao i onih riječnih nije kapacitiran za prihvat i odvod tolike količine vode, pa se i kod nas može dogoditi da u takvim slučajevima golema masa vode poplavi sve pred sobom. Upravo zato prvi čovjek HGSS-a Vinko Prizmić ističe da vodu "treba poznavati da bi joj se moglo oduprijeti".
"Voda u pokretu nepredvidiva je za sve koji ne razumiju njena pravila, unutarnje tokove, sifone, spiralna kretanja, prepreke i sile koje treba poznavati da bi joj se moglo oduprijeti. To je, naime, izuzetno važno pri traganju i spašavanju. Brza voda sa svojim brzacima, dubinama i plićinama prevrće i čamce i spasioce, ruši i nosi sve pred sobom. Možemo joj se suprostaviti samo tehnikom i vještinama. Nije dovoljno kupiti čamac s motorom ili bez njega nego je potrebno raspolagati potrebnim vještinama", kazao je Prizmić za Vjesnik.
Dovoljna je brzina od 1,3 metra u sekundi
Naprimjer, voda koja se kreće brzinom od samo 1,3 metra u sekundi, djeluje na ljudsko tijelo silom od 150 njutna. Brzina od 3,2 metra u sekundi može ljude rušiti čak i kad je voda duboka samo 23 centimetara, a pri dubini od metra i brzini od 1,8 metara u sekundi nitko se ne može održati na nogama jer takva voda nosi sve sa sobom. Nosi ne samo ljude, nego i automobile i druge teške predmete koje vuče po dnu - što su na svojoj koži osjetili vozači koji su pokušali upravljati vozilima.
Na mjestima pak gdje voda ponire kroz šahtove i odvode, dolazi do usisavanja velikom silom svih predmeta pa i ljudskih tijela koja se takvoj vodi nađu na putu. Upravo na takvim mjestima najčešće dolazi do stradavanja jer jake vodene sile stvaraju veliki pritisak. Jaka sila vodene mase je konstantna pa unesrećenu osobu prikuje ili je uplete u potopljene grane i druge prepreke koje su pod vodom.
Prizmić smatra kako bi se većina nesreća mogla izbjeći da postoji odgovarajuća edukacija i svijest o opasnostima koje sa sobom nose vode u pokretu. Inače, u svijetu je utapanje treći po redu uzrok smrti kao posljedica nesretnog slučaja.
