Bivši SDP-ov saborski zastupnik Bojan Glavašević je nedavno zatražio privremenu blokadu Srbije na putu za EU, zapitavši se ''kako razgovarati s predsjednikom Srbije koji Šljivančanina naziva prijateljem''.
''Moja je namjera bila otvoriti raspravu na tragu Pupovčeve točne teze da holističkog pomirenja nema bez službene Srbije. Kako raditi na pomirenju s trgovcima mržnjom iz devedesetih godina? Glina i Banija još pamte Vučićevo ratno huškanje. Ali važno je upamtiti da nema znaka jednakosti između građana i režima koji govori u njihovo ime, i da prema Srbiji imamo konzistentnu dobrosusjedsku politiku, bez nacionalizma i revanšizma. To je naprosto naš nacionalni interes. Cilj te politike je pomoći Srbiji da s vremenom postane država i društvo koje doista živi europske vrijednosti, a u sklopu toga možemo ostvariti i neke naše ustavne zadaće, primjerice, osigurati hrvatskoj manjini u Vojvodini i Srbiji zaštitu od mržnje i progona kojima je sustavno izlagana od rata na ovamo. O tome se ne priča mnogo, a ti ljudi prolaze strašne stvari'', objasnio je svoj potez Glavašević u razgovoru za Novi list.
''Volio bih vidjeti Borisa Miloševića u koloni sjećanja u Vukovaru, i volio bih vidjeti da Andrej Plenković s Borisom Miloševićem položi vijenac u Dunav za Srbe koji su nestali početkom rata u Vukovaru. Simbolička snaga Vukovara leži u tome što je on najveća trauma i tragedija u ratu, a vraćen je u ustavno-pravni poredak Hrvatske mirnim putem. Mirna reintegracija je trijumf razuma i ljudskosti nad mržnjom, i to ubuduće u Hrvatskoj moramo mnogo više naglašavati nego do sada'', kazao je neizbježno komentirajući obilježavanje pada Vukovara.
U SDP-u se upravo održavaju unutarstranački izbori,a Glavašević kaže da se ''čini da se tamo odvija jedan robustan demokratski proces'': ''Kandidature su istaknuli i neki meni dragi ljudi i prijatelji, poput Freda Matića, Sare Medved i Jure Zubčića.
''Nimalo mi nije žao što sam otišao iz SDP-a, i nemam se namjeru vraćati onamo, iako se povremeno susrećem i s pozivima da se vratim, kao i sa sumnjom kod nekih pojedinaca na ljevici da je to nešto što bih mogao učiniti. Međutim, to se neće dogoditi. Meni je u interesu da Hrvatska ima snažnu progresivnu političku scenu koja će u narednim godinama dobiti podršku većine građanki i građana. Sa SDP-m ili bez njega'', poručio je, a što se tiče Peđe Grbina, kaže: ''Peđa je moj prijatelj i ja mu želim sreću u svemu što radi u životu, pa tako i u ovome''.
Glavašević je istaknuo i da misli da danas uopće nije teško formulirati lijeve politike, naprotiv: ''Danas je to vrlo lako. Ako je korona-kriza išta pokazala, onda je to nehumanost i slabost neoliberalnih politika, i svih onih koji smatraju da je država, eto, nešto nepotrebno što samo osujećuje poslovanje. Čovjek i njegova dobrobit uvijek moraju biti u centru svake lijeve, progresivne politike. To mislim u jednom sveobuhvatnom, holističkom smislu. I socijalizam i socijaldemokracija to promatraju prije svega kroz prizmu čovjeka kao radnika, i to je bio odličan kut gledanja u prošlim vremenima''.
Danas je, kaže, potrebno gledati širu sliku: ''Živimo u vremenu nevjerojatnog tehnološkog napretka, u vremenu u kojemu roboti i umjetna inteligencija preuzimaju sve više i više radnih procesa, i to od onih najjednostavnijih poput rada u proizvodnji, do onih kompleksnijih poput konsekutivnog i čak simultanog prevođenja. Prema podacima ILO-a, oko 65 posto poslova koje će za vrijeme svojih života raditi tzv. generacija Z, uopće još ne postoje. Imajući sve to na umu, rekao bih ovako: lijeve, progresivne politike treba formulirati tako da sagledavaju čovjeka kao suvremenog homo vitruviusa, da budu orijentirane na njegovu dobrobit od mikrosocijalne do makrosocijalne razine. To je višedimenzionalan pristup, on je kompleksan i ne može ga se reducirati samo na rad i ekonomiju. Dat ću samo jedan primjer: pred klimatskom kataklizmom koja nam je nad glavama ako ne učinimo nešto, pitanja ekonomije i rada mogla bi postati redundantna. A neoliberalni kapitalizam jedan je od uzroka klimatske krize. Zato ljevica nužno mora imati kompleksne odgovore za kompleksan svijet u kojemu živimo. Ja mislim da mi, kao ljevica, to itekako možemo''.
Osvrnuo se i na poteze predsjednika Republike Zorana Milanovića kazavši da je ''u pravu kada traži snažniju ulogu Sabora'': ''Ukoliko Sabor ne definira pravne ovlasti Stožera u pogledu ograničavanja osnovnih ljudskih prava prijete nam tužbe građana. Stranačko vođenje tog stožera nažalost je dovelo do toga da mu više nitko ne vjeruje. Mislim da je Milanović odličan predsjednik, iako se ne slažem sa svime što čini, ali to je i normalno. Dobio je moj glas na posljednjim izborima u oba kruga, i nije mi nimalo žao zbog toga''.
