Dragi Isuse,
ja ti nisam ono što bi se reklo neka vjernica, ali ti sigurno ne smatraš da ti se zbog toga ne bih smjela ili trebala obratiti. Mislila sam ti pisati još za Uskrs, ali sam zaključila da je bolje pričekati da se stiša buka oko svega toga, tako ćeš me možda bolje čuti. Inače, ja baš nemam običaj obraćati ti se i po tome skoro pa doslovno poštujem onu zapovijed "Ne spominji ime Božje uzalud". S obzirom na opću situaciju u zemlji i u svijetu, svako obraćanje tebi je ionako postalo uzaludno, izgleda. Narod ima onu uzrečicu "Samo nas Bog može spasiti", ali meni se čini da stanje u našoj maloj zemlji već pomalo prerasta tvoje kompetencije.
I meni je bilo smiješno...
E, sad kad se čini da nas ni ti ne možeš spasiti, ja se sjetila spominjat te, iako nisam baš potpuno uvjerena u tvoje postojanje. Oprostit ćeš mi tu moju sumnju, nadam se. Naime, čak i tako sumnjičava, uvijek sam poštovala one koji u tebe vjeruju. Čak sam im i zavidjela, znaš. Lakše je nekako kroz život kad se vjeruje. No, bez obzira dakle na moje nevjerovanje, a neki me zovu i agnostikom, ma nek' me zovu kako hoće, samo da ne tuku, je l' da? – oprosti mi na ovoj maloj šali, znaš kako je, ako čovjek nema vjeru, jedino što ga još može spasiti na ovom nesretnom planetu je smisao za humor – sina sam odgojila na način da sam bira. Pa je on u dobi od nekih šest godina zaključio, ili odlučio, da Bog, to jest ti postojiš. Tada je zatražio da mu navečer prije spavanja umjesto bajki za djecu čitam Novi zavjet, koji sam ja pak doživljavala kao simpatičnu bajku za odrasle. Dragi Isuse, mislim da si se sigurno dobro zabavljao vidjevši jednu, kako bih to rekla, nevjernicu, kako svaku večer naglas čita svom sinu Novi zavjet. I meni je bilo smiješno, priznajem, ali znaš kakve smo mi majke, djeca su nam bogovi, da oprostiš, i njihove želje nama su zapovijed.
Potraga
Elem, da te ne zadržavam jer i bez Hrvatske imaš dovoljno djelića planeta gdje si jako potreban, da ti napokon objasnim zašto ti se obraćam. S obzirom da sam veliki zaljubljenik u pisanu riječ i čitanje, oduvijek sam svom sinu za važne datume poklanjala knjige. Ne samo njemu, doduše, nego i djeci svojih poznanika i rodbine. Jednostavno, kad razmišljam o poklonu, knjiga je prvo i zadnje što mi padne na um. Zamisli razočarenje koje su doživljavali klinci nakon odmotavanja šarenog rođendanskog omota – knjiga! No, uvijek sam se tješila da knjige ostaju i da će ih djeca pročitati kad malo poodrastu i prerastu Barbike i automobile transformere.
Dakle, moj sin je sad već u ozbiljnijim godinama, a pošto je vjernik, za Uskrs sam se pitala kako na moj način obilježiti dan koji je njemu važan. Tako sam donijela odluku da mu za taj dan pročitam neki tekst koji bi na dostojan način podsjetio na tebe i tvoje zapovijedi. S obzirom da smo Bibliju i Novi zavjet dobrano iščitali, željela sam naći neko štivo koje će biti od recimo drugog autora, a koje će ipak govoriti o svemu što je svakom pravom vjerniku bitno. O tome kako su svi ljudi braća i kako su u tebi svi jednaki, naprimjer. Inače, kad ti se već obraćam, a tko zna kad ću opet, samo da ti napomenem da mi se ta tvoja postavka jako, jako sviđa, i hvala ti na njoj. Osim toga, željela sam da to bude neki tekst koji bi na neki način rezimirao sva tvoja učenja o dobroti, o skromnosti, o borbi protiv zla, o univerzalnosti ljubavi i poštivanju svakog čovjeka i svega što je stvoreno.
Ima Boga!
Također, željela sam da to bude tekst koji će dodatno potaknuti kod mog sina ono čemu sam ga nastojala naučiti, a to je da razmišlja svojom glavom. Kao što vidiš, svojom glavom je izabrao i vjerovati u tebe, pa mislim da sam dobrim dijelom u svojoj nakani i uspjela. E sad, nisam si postavila nimalo lak zadatak. Kao da sam na neki način pokušala pronaći tekst koji u sebi ima sve što ima i Biblija, a da to ipak ne bude Biblija. Već sam bila počela sumnjati da je takvo štivo uopće moguće pronaći, kadli naletjeh na nešto idealno na internetu. "Ima Boga!", pomislila sam tada prigodno i oduševljeno. Što ćeš, omakne mi se vjernički zanos u određenim trenucima u životu. Evo, opet sam se malo zanijela, a ti imaš posla preko glave.
Dakle, štivo koje sam našla i potom ga odlučila pročitati svom sinu u cilju dostojnog obilježavanja Uskrsa, napisao je poznati talijanski pisac i filozof Umberto Eco. U tom tekstu pod naslovom Fašizam – zlo u 11 točaka, nalazi se sve što čovjeku treba, bio on vjernik ili ne, da bi mogao lakše prepoznati Zlo i na vrijeme mu se oduprijeti. Razlog zbog kojeg sam odlučila tebe obavijestiti o ovom štivu je sljedeći – primijetila sam da dosta ljudi koji se u tebe kunu, nisu baš dobro shvatili Bibliju. E sad, u razloge ne ulazim. Je li to zato što je možda preduga, ili zato što datira iz davnih vremena, ili što ima dosta arhaizama, ili što u njoj nema smajlića, tko bi ga znao, ali u svakom slučaju, čak je i meni, nikakvoj vjernici, očito da su sve krivo razumjeli i da se često ponašaju potpuno suprotno tvojim temeljnim postulatima i porukama. Pa sam te htjela zamoliti, ako ikako možeš, učini da tvoji vjernici nekako nalete na taj tekst. Mislim, ako si učinio da na njega naletim ja, još će ti draže biti da na njega nalete i pravi vjernici. Naime, Zlo o kojem piše Umberto Eco je Zlo protiv kojeg si se i ti borio, pa ako nisu shvatili Bibliju, možda im ovaj tekst lakše i bolje sjedne. Uostalom, zbog kratkoće, tekst je praktičniji, a mislim da smo već pomalo u utrci s vremenom.
89,88 katoličkih vjernika
Znam, možda ti sad misliš da paničarim bezveze i da u svojoj histeriji već vizualiziram svakakva davno nadvladana zla. Valjaš se možda od smijeha pri pomisli da bi, što ja znam, usred recimo glavnog grada moje zemlje sutra na nekakav trg izašli ljudi koji bi pod parolom "Bog i domovina" u stvari širili ideju mržnje prema ljudima drugih vjera i drugih nacija. Dobro, priznajem, i meni se tako nešto čini potpuno nemogućim. Mala je šansa da se takvo jedno okupljanje može dogoditi u zemlji u kojoj, prema zadnjim istraživanjima, živi 89,88 katoličkih vjernika. Na kraju krajeva, to ni svećenstvo ne bi dopustilo, zar ne? Ipak, znaš kako se ono kaže, Zlo nikad ne spava, pa bih te ovom prilikom zamolila da djeluješ preventivno. Lakše ti je to, ako ćemo pravo, nego opet organizirati opći potop i maltretirati jadnog Nou s onom barkom.
U nadi da ovo moje pismo neće završiti u košu, srdačno te pozdravljam.
