"Tuđman i Račan su 1995. godine bili spremni na veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a, no na kraju je članstvo SDP-a to odbilo", prisjetio se Mate Granić, savjetnik predsjednice Republike Hrvatske u Velikom intervjuu za Večernji list opisujući vrijeme dok je bio ministar vanjskih poslova, a među prvim suradnicima bili su mu Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković.
Vranyczany je predložio koliciju
"Bilo je vrijeme tzv. zagrebačke krize, 1995., kada mi je predsjednik kazao da mu je, sada pokojni, barun Janko Vranyczany Dobrinović, plemić i hrvatski lobist u Bruxellesu, predložio da HDZ i SDP u Zagrebu idu u koaliciju! Tuđmana je znainamalo kako bi to bilo dobro primljeno u Europi. Složili smo se da je to, nakon Oluje i Daytona, a pred nama je bio i zadatak ulaska u Vijeće Europe, dobra zamisao. Ovlastio je mene da taj stav i ponudu prenesem Ivici Račanu, šefu SDP-a i oporbe. Razgovarali smo, i Račan je to prihvatio! No, prošla su dva dana i Račan me nazvao i kazao mi: 'Moji to neće'. Odbio je, no osobno je bio spreman na tu, danas bismo rekli, veliku koaliciju", otkrio je Granić jedan do sada nepoznati dio napetih političkih odnosa do kojih je došlo jer Tuđman nije dopustio da SDP i HSLS daju gradonačelnika u Zagrebu.
Danas Granić ima ured u dijelu prodsjedničkih dvora što ih je Tuđman dao sagraditi za svoje tadašnje savjetnike, kako bi mogli doći k njemu u svega par minuta. Na pitanje je li Tuđman bio autokrat daje vlastito viđenje prvog predsjednika RH.
Tuđman nije bio autokrat nego autoritet
"Bio je autoritet, ali je bio liberalniji od svih koji su tada, a i poslije, bili na hrvatskoj političkoj sceni. Tuđman je bio izrazito razborit čovjek, podržavao je svaku pametnu inicijativu. Kada se oko nečega ne bismo mogli dogovoriti, recimo oko imenovanja nekog veleposlanika, ja bih predložio, a on ne bi prihvatio – onda bi postojeći veleposlanik ostao. Predsjednik nije želio gurati nekoga mimo negativnog stava nas ministara. Tako je, primjerice, Davorin Rudolf ostao veleposlanik u Italiji sedam godina. Tuđman je bio i tolerantan i vrlo je rijetko donosio odluke a da se nije savjetovao sa suradnicima. Bio je predsjednik u polupredsjedničkom sustavu, ali se o svemu dogovarao. Bio je ugodan, prihvaćao je argumente i o njemu je u javnosti stvarana potpuno kriva slika", govori Granić potvrđujući da se Tuđman često sastajao s Račanom.
Plenković i predsjednica u strateškom partnerstvu?
"Redovito su se sastajali, a kad nisu, često sam bio posrednik. U to vrijeme išao sam na sastanak s potpredsjednikom SAD-a Al Goreom, koji mi je rekao da su čuli za Tuđmanovu ideju o zajedničkom spomeniku svim palima za Hrvatsku, pričalo se da bi se to uredilo u Jasenovcu. No, on i predsjednik Bill Clinton smatrali su da je, još neostvarivo. Kazao mi je da židovske organizacije za to ne bi imale razumijevanja. Nakon povratka iz SAD-a, kazao sam to Tuđmanu i on je prihvatio tu sugestiju iz SAD-a i više o tome nije govorio. No, zaključio je da moramo intenzivirati odnose sa Židovskom zajednicom i Izraelom. Bio sam pozvan u državni posjet Izraelu i jako dobro primljen. Premijer je, kao i sada, bio Benjamin Bibi Netanyahu. Sjećam se da sam otišao u Yad Vashem i upisao stav Hrvatske o holokaustu. Sam sam složio tu poruku, a kasnije je, kada sam se vratio, pokazao Tuđmanu, koji je bio njome zadovolja. Tada je RH potpisala s Izraelom prvih četiri-pet sporazuma o suradnji, a Netanyahu mi je rekao: 'Mi smo najbolji prijatelji sa SAD-om, ali u pitanjima nacionalne sigurnosti odlučujemo sami. Molim vas, prenesite to predsjedniku Tuđmanu.' Ja sam mu odmah kazao da će se ta poruka jako sviđati predsjedniku i da i on sigurno tako razmišlja. I sviđala mu se".
Kada govori o Plenkoviću Granić ima samo pohvale.
"Sreća je za Hrvatsku da će dolaskom Plenkovića, kao vrlo vjerojatno novog premijera, u strateškom partnerstvu s predsjednicom, RH nakon više godina opet imati jednu i jedinstvenu, kompetentnu vanjsku politiku", ocjenjuje Granić
