Vlasti Martiniquea jučer su odlučile prekinuti potragu za sedmoricom nestalih pomoraca s broda Bourbon Rhode u Atlantiku, što je izazvalo bijes u domaćoj javnosti, jer je među njima i kapetan Dino Miškić. Jednotjedna potraga rezultirala je pronalaskom trojice preživjelih mornara i četiri trupla. Potonuće broda pokrenulo je i brojne navode o mogućim propustima koji su uzrokovali tragediju. O tome govore i transkripti između kapetana i kompanije, a isto mišljenje ima i jedan dubrovački pomorac koji je godinama radio za brodarsku tvrtku Bourbon. Još je u kontaktu s kolegama koji su uvjereni kako je propusta bilo.
Za Dubrovački dnevnik je rekao kako je tvrtka imala puno "branch officea". Pomorci iz istočne i jugoistočne Europe koji rade za njih okupljeni su oko offshore tvrtke Greenmar, kojoj je sjedište na Mauricijusu. Pomorac kaže kako je odbio posao kapetana u Bourbonu jer je procijenio da su standardi u tvrtci pali na najniže grane. Tvrdi kako je naftna kriza učinila svoje pa se štedjelo na svemu, što je dovelo do odlaska iskusne posade, raskida ugovora i otkaza. Smatra kako su nekompetencija i štednja dovele do tragedije u Atlantiku.
"Uvjeti su postali jako loši, ne samo na tom, nego na brojnim brodovima tvrtke, a ljudi koji su dolazili raditi na te brodove bi odustajali vrlo brzo i govorili kako se tu više nikada neće vratiti. Pod takvim uvjetima brod ne može dobro funkcionirati. On mora imati konstantnu posadu, dobre uvjete i onda sve funkcionira", kazao je. U svemu tome nije pomoglo ni što je potopljeni Bourbon Rhode nekoliko godina proveo u Nigeriji, koju pomorac smatra najkorumpiranijom zemljom na svijetu.
Svođenje troškova na minimum
Dubrovčanin je pojasnio kako su se ovog ljeta brodovi počeli reaktivirati i stavljati u najam jer se stanje na offshore tržištu popravilo. No, prije toga brod je trebao proći remont, što znači da su kapetan te prvi časnici palube i stroja trebali napraviti popis popravaka koji su bili nužni za dovođenje broda u plovno stanje. Kasnije je taj popis trebao odobriti tehnički odjel kompanije, pa se nameće pitanje koliko je popravaka na brodu zapravo i odrađeno. Odgovor na to bi trebao dati "sea trail", odnosno probne vožnje na kojima plovilo treba zadovoljiti stroge testove i određenu proceduru.
"Ide na testove gdje se ide do maksimalnih opterećenja s glavnim strojevima, s bočnim potiskivačima… Tom poslu treba pristupiti dosta ozbiljno i odgovorno, posebno kad se ide preko oceana, što je ovdje bio slučaj. Postavlja se pitanje je li tehnički nadzornik to napravio. Naime, on raspolaže s budžetom kojeg je dobio od svog nadređenog. Kako bi se brod alavije sredio, treba uložiti velike pare, no oni uglavnom nastoje svesti troškove na minimum i samo ušminkati brod kako bi što prije krenuo u plovidbu odnosno kako bi što prije počeo donositi profit,“ izjavio je pomorac.
Nisu ni znali da idu u uragan
Prema njegovim iskustvima, uvijek se kalkuliralo s plaćanjem goriva, pogotovo ako brod nije pod najmom, odnosno kad plaćanje nije obveza naftne kompanije. Upozorio je i na još jedan faktor koji je kumovao nesreći - uragan. Smatra kako ga je trebalo izbjeći makar to značilo dulji put i više potrošenog goriva. No, sudeći prema objavljenom transkriptu, pretpostavlja da posada potopljenog broda nije ni znala da ide u uragan.
"Kapetan je kompaniju kontaktirao preko Inmarsat C sistem radija. Primarni sistem komunikacije je Vsat, sekundarni FBB, bez čega su oni ostali. Postavlja se pitanje je li taj problem s komunikacijom postojao i prije ili se dogodio zbog nevremena, kad su oni već ušli u nevrijeme. U transkriptu, kad govori kako su veliki valovi i kako ne mogu spustiti splavove, on ne spominje kako su u uraganu ni ništa slično. Da su znali da idu uragan, okrenuo bi prema jugu, ne bi ulazili u to. Potrošio bi gorivo, netko bi ih doteglio, ali se ne bi potopili. Čini mi se kako oni uopće nisu bili svjesni kako ulaze u uragan jer tu komunikaciju nisu imali, a treći sistem komunikacije preko koje su izvještavali je zastario. Kod njega neke postavke treba prethodno ručno podesiti kako bi se dobivale potrebne obavijesti tako da je vrlo lako da u toj cijeloj preši nisu namjestili sve te postavke i dobivali pravovremene informacije,“ tvrdi dubrovački pomorac.
Mornaru se nameće pitanje kako je moguće da nitko iz tvrtke nije pratio brod, jer su morali imati plan puta sa svim točkama koje je brod morao proći. Uobičajeno je da se s broda svakog dana točno u podne šalje izvještaj s podacima poput pozicije, brzine i udaljenosti koju je prošao. Očekuje se da tvrtka prati kretanje broda pomoću tih informacija, a pogotovo u sezoni uragana. Pomorac smatra da su ih iz tvrtke mogli upozoriti da idu u uragan da su ih pratili.
Sporna oprema za spašavanje
Po medijima se potezalo i pitanje splavi za spašavanje. Dubrovčanin tvrdi kako ih na svakom brodu s obje strane mora biti dovoljno da prime cijelu posadu i kako se moraju servisirati svake godine.
"Splav se nalazi u plastičnim kontejnerima u kojima je komprimirana boca koja će napuhati splav na četiri metra dubine kad brod tone. Osim toga, postoji mehanizam, koji se zove HRU, koji će je presjeći na četiri metra dubine kada brod tone i ona će isplutati na površinu. Ne ide s brodom u fondo. Ako HRU nije ispravan, ne može aktivirati splav. To je jedna mogućnost. Druga mogućnost je da se ona aktivirala, ali moguće je kako je otpuhana uslijed jakog vjetra. U teškom vremenu je sve to puno teže izvesti, stići je, uhvatiti, aktivirati,“ navodi pomorac.
Postoje i drugi oblici zaštite pomoraca i dojavljivanja koji na Bourbon Rhodeu očito nisu funkcionirali. Pomorac upozorava kako su pronađene kolege bile bez termozaštitnog odijela koje produljuje život osobe koja se našla u moru, jer sprječava brzo pothlađivanje. Na brodu se trebala nalaziti i signalna bova, čija je svrha da satelitskim putem odašilje i daje signal unesrećenih. O toj bovi u svim izvještajima nije bilo ni riječi.
"Ta bova daje signal satelitu, a on daje signal središnjici za traganje i spašavanje. Uzimanje te bove prilikom napuštanja broda je jedna opcija. Druga opcija odnosi se na mali nož unutar te bove koji se na četiri metra dubine aktivira kada brod tone, presječe je, jednako kao i kod splavi. Dakle aktivira se i u tom slučaju, ako se nije uspjela uzeti. U svakom slučaju, ako je postojala na brodu, bova se u ovom slučaju trebala aktivirati i morala je biti pronađena, no nigdje se ne spominje da se to dogodilo,“ tvrdi pomorac.
Brod je bio "groblje"
Naposljetku, dubrovački pomorac koji je plovio za Bourbon tvrdi kako posljednji izvještaj o tehničkom stanju broda, navodi brojne nedostatke, prema kojima je, smatra pomorac, brod bio "groblje".
"Tu je naveden 'mali milijun' stavki koje na brodu treba popraviti, primjerice kako filteri usisa mora i ventili zahtijevaju kompletno sređivanje te kako mogu propustiti, kako i jedna i druga 'makinja' trebaju kompletno sređivanje, a nepropusna vrata su također zahtijevala popravke. Ta vrata, dakle, drže da voda ne ulazi; ako poplavi jedan dio broda, da ne poplavi cijeli. Očito su bila u jako lošem stanju, kad se ovo dogodilo", rekao je dubrovački pomorac.
Dodao je kako svi spašeni mornari nisu dio časničkog kadra, pa je pitanje koliko će njihova svjedočenja biti relevantna u istrazi, jer su samo pomorski časnici mogli znati sve što je prethodilo tragediji. Pomorac kaže kako ga je sve jako pogodilo i da je on mogao biti na njihovu mjestu. Zaključio je kako ne želi da se sutra ponovi ista havarija.
