Dok se čeka odluka o nabavi borbenih nadzvučnih zrakoplova, što je već prozvano "poslom stoljeća", cijeli postupak prilično je obavijen velom tajne. Tajnovitost je najprije pojačala informacija da je odluka o nabavi zrakoplova, koja je prvotno trebala biti donesena potkraj prošle godine, odgođena do, kako se pretpostavlja, početka ožujka.
Potom su izraelski mediji objavili, a naši prenijeli tvrdnju da je posao već gotov i da će Hrvatska obnoviti eskadrilu s polovnim izraelskim borbenim zrakoplovima F-16 Barak ili čak starijim modelima F-16 A/B. Dio stručnjaka za to područje iskazao je oprez spram tih izraelskih zrakoplova tvrdeći da su prilično izraubani. A osim Izraelaca, F-16 su u različitim varijantama Hrvatskoj ponudili SAD i Grčka, dok se Švedska javila na natječaj s ponudom zrakoplova JAS 39 Gripen iz SAAB-ovih pogona.
"Borbeni zrakoplovi nam trebaju ne samo za slučaj rata"
Naši su čitatelji u anketi prije nekoliko dana većinom rekli da bi tri milijarde kuna za nabavu spomenutih borbenih zrakoplova Vlada trebala utrošiti u druge svrhe. Više od polovice onih koji su sudjelovali u našoj anketi smatraju da bi taj novac trebalo uložiti u otvaranje radnih mjesta i povećanje plaća radnicima, odnosno u izgradnju bolnica i pomoć oboljeloj djeci.
Pitanje o tome treba li Hrvatska nabaviti borbene zrakoplove te kakve - polovne ili nove - postavili smo dvojici bivših ministara obrane, Pavlu Miljavcu, koji je tu dužnost obnašao od 1998. do 2000. godine, te Željki Antunović, koja je na čelu MORH-a bila od ljeta 2002. do kraja 2003. godine. Oboje smatraju da odluku o obnovi borbene eskadrile ne treba donositi naprečac.
"Bilo bi apsurdno da kao bivši načelnik Glavnog stožera i bivši ministar obrane, koji zna što je ratno zrakoplovstvo, kažem da nam borbeni zrakoplovi ne trebaju. Trebaju nam i to ne samo u slučaju rata. Prema Ustavu, obvezni smo štititi naš zračni prostor, a imamo i mogućnost, doduše ograničenu, kontrole civilnog leta. Nemaju borbeni zrakoplovi samo jednu namjenu", kazao nam je bivši ministar Miljavac pripomenuvši kako je Hrvatska u vrijeme vojno-redarstvene operacije 'Oluja' imala 22 borbena MiG-a.
HRVATSKA PRED NAJVAŽNIJOM ODLUKOM NAKON RATA: Ovo su četiri kriterija po kojima ćemo birati borbene avione
"Već za 10 godina opet ćemo razmišljati o obnovi eskadrile"
Na pitanje nisu li tri milijarde kuna za polovne zrakoplove ipak previše, Miljavac kaže da sve ovisi o tome što se na tim borbenim zrakoplovima želi imati.
"Cijena ovisi o tome želite li samo osnovni model ili želite i razne nadograđene sustave na njemu. Osobno mislim da bi bilo najbolje, ako je moguće, kupiti nove zrakoplove jer bismo time bili mirni daljnjih 30 pa i 40 godina. Ovako ćemo već za desetak godina ponovno razmišljati o obnovi eskadrile", smatra Miljavac.
Nabava zrakoplova je, kaže, ne samo politička već i strateška odluka koja uvelike ovisi o međunarodnim odnosima.
"Ako uzmete zrakoplov od neke zemlje s kojom imate određene prijepore, tada vam u jednom trenutku ta zemlja može reći da ne odgovarate njihovoj politici i uskratiti rezervne dijelove. Avioni tada automatski ostaju prizemljeni jer za rezervne dijelove postoje rigorozne kontrole, i čim im istekne rok za jedan dan zrakoplov se prizemljuje. Tako bismo se mogli dovesti u situaciju da kupimo zrakoplove koji ubrzo neće smjeti poletjeti. Imamo već nekih iskustava s time", upozorava Miljavac.
An Israeli F-16 fighter jet is seen as Israeli soldiers take part in a training session during the "Novel Dina 17" exercise in the Mediterranean Sea on April 4, 2017. Israel's navy had historically been one of the smaller and less well-known parts of its military. Although more than 90 percent of Israels imports come via sea, in the wars with Arab neighbours in the 1960s and 1970s, the airforce and ground troops played the primary roles. But in the years since the 2006 war, a key change has occurred: Israel has discovered major gas fields off its coast. Protecting the non-moving "easy targets" of gas platforms, the commander said, provides a new challenge. For that reason the country is investing in new warships, the Saar 6. / AFP PHOTO / JACK GUEZ
"Koliko novca prosipamo, za 12 zrakoplova trebali bismo imati"
Miljavac, kao i gotovo 18 posto čitatelja u našoj anketi, smatra da Hrvatska treba kupiti nove, a nikako ne rabljene zrakoplove.
"Ako kupite zrakoplov koji je već 20-25 godina u eksploataciji, u pitanje dolaze ne samo ugrađeni dijelovi nego i sam trup aviona opterećen brojnim uzlijetanjima i slijetanjima. Još ako su takvi avioni iz zemalja koje su ih često koristile, već za godinu-dvije mogu se očekivati problemi s njima. A novo je novo. Imate jamstvo i u slučaju da se išta dogodi, onaj koji vam ih je prodao to mora popraviti, a po potrebi i obnoviti. To jest veliki izazov, ali mislim da bi nekim kreditima na 10-15 godina s minimalnom kamatom Hrvatska to mogla "progutati", a time ne opteretiti gospodarstvo. Kada vidite koliko novca prosipamo, mislim da bi se moralo naći za 12 novih zrakoplova, s koje god strane došli", ističe Miljavac.
"Bilo bi dobro obaviti dodatne razgovore s ponuditeljima"
Bivša minsitrica obrane Željka Antunović je, kao SDP-ova vanjska članica saborskog Odbora za obranu, prije nekoliko mjeseci nazočila vladinoj prezentaciji nabave borbenih zrakoplova ocijenivši je vrlo pozitivnom.
"Moj stav je bio i ranije, a i danas je, da ne treba brzati s odlukom, iako nije dobro ni odugovlačiti unedogled. Došli smo do kraja i odluka se, ovakva ili onakva, mora donijeti ako i dalje želimo imati borbeno ratno zrakoplovstvo. Ako su ponude nerealne, onda bi trebalo obaviti dodatne razgovore. Inače mislim da bi se kod takvih nabavki trebalo pozvati ponuditelje, čije su ponude realne i prihvatljive, na dodatne razgovore", kazala je Antunović za Net.hr.
Nije, međutim, željela komentirati informacije da je nabava polovnih zrakoplova F-16 iz Izraela već gotova stvar. Ona je zagovornik dodatnih razgovora s ponuditeljima.
"Znam da je Hrvatska tražila zrakoplove čiji bi rok letenja bio narednih 25 do 30 godina i da su u tom smislu i dane ponude. Ako je to točno, onda bi, bez obzira koju ponudu prihvatimo, svaka trebala zadovoljiti postavljene kriterije. Nemam nijednog elementa za sumnju u ono što je u ponudi eksplicitno dano i što se uzelo u obzir u analizi toga što Hrvatskoj treba", ističe Željka Antunović.
"Ako jednom ukinemo zrakoplovstvo, više ga nećemo dignuti"
I Antunović i Miljavca upitali smo što misle o mogućnosti da Hrvatska, poput Slovenije čije zrakoplovstvo ne raspolaže nijednim borbenim zrakoplovom, zaštitu i nadzor svoga zračnog prostora prepusti nekoj drugoj državi, kao što to Sloveniji obavlja Mađarska sa svojim JAS 39 Gripenima.
"Da ste me to pitali prije deset godina, tada bih bila sklonija varijanti da odustanemo od vlastitog borbenog zrakoplovstva. Danas, međutim, s obzirom na zbivanja u svijetu i regiji, pa čak i unutar samog NATO-saveza, ipak mislim drukčije. Mislim da moramo uložiti napore kako bismo sačuvali vojno zrakoplovstvo", kazala nam je Antunović.
Miljavac pak objašnjava da sporazum kakav imaju Slovenija i Mađarska znači da se borbeni zrakoplovi druge zemlje iznajmljuju na određen broj sati, ali da nemaju odobrenje za djelovanje ako dođe do nekog incidenta.
"Oni imaju samo ulogu nadziranja i obavještavanja. Ako je u pitanju ikakva ozbiljnija situacija, nemaju mogućnost djelovanja. A uzmemo li u obzir da se na ovom prostoru stalno 'kuhaju' razni događaji, valja imati svoje zrakoplovstvo jer nikad ne znate što se može dogoditi. Moramo pokazati da smo spremni odgovoriti na bilo koju ugrozu. Osim toga, jedno je sigurno: ako jednom ukinemo zrakoplovstvo, više ga nećemo dignuti. To je složeni sustav", zaključio je Miljavac.
