"The Biq Quit" ili "Great Resignation" još jedan je fenomen koji stiže iz SAD-a u Europu, a u suštini ništa posebno novoga ne donosi, osim masovnosti. Riječ je o trendu tzv. dobrovoljnih otkaza, a doslovni prijevod bi bio "veliki otkaz". Izraz je smislio Anthony Klotz, profesor menadžmenta na Mays Business School sveučilišta Texas A&M.
Događa se, naime, da dvije godine unatrag u SAD-u, a i drugdje na Zapadu - vjerojatno kao posljedica pandemijskog zatvaranja - značajno raste broj otkaza koje radnici sami daju poslodavcima. Dobrovoljno napuštanje radnog mjesta u potrazi za boljim, obično bolje plaćenim, zapravo nije ikakav novum, jedno što taj trend sada postaje masovan.
Nezadovoljstvo plaćom nije glavni razlog
Val je krenuo iz SAD-a, a takav do nas obično stiže sa zakašnjenjem. U veljači je portal Moj posao proveo istraživanje zahvativši njime 26 poslodavaca i 800 posloprimaca u Hrvatskoj. Potonjima je postavljeno pitanje jesu li u posljednjih godinu dana više razmišljali o otkazu, nego prije epidemije Njih 51 posto reklo je da su u posljednjih godinu dana dali otkaz i promijenili posao. Pritom najčešće navedeni razlog nije niska plaća, kako se to na prvu očekuje, nego loši međuljudski odnosi. Nezadovoljstvo visinom plaće tek je na trećem mjestu razloga navedenih u tom istraživanju.
U istom istraživanju čak 88 posto ispitanih poslodavaca izjavilo je da su u posljednje vrijeme primijetili povećanu stopu odlazaka svojih djelatnika.
Što se tiče stručnog profila "dobrovoljaca", napuštanju poslodavca najskloniji su oni visoke stručne spreme (51 posto) te oni sa srednjom stručnom spremom (48 posto). Također, oni s više radnog staža (deset i više godina) manje su spremni mijenjati posao od onih koji su tek upali u žrvanj tržišta rada pa češće mijenjaju polsove tražeći svoje radno "mjesto pod suncem".
'The Big Quit' u Hrvatskoj zasad nije izražen
S druge strane oceana, u SAD-u, trend nazvan "The Big Quit" poprimio je goleme razmjere još početkom 2021. godine, a najmanje četiri milijuna radnika u SAD-u dalo je otkaz svakoga mjeseca u drugom dijelu 2021. godine. U ožujku je provedeno globalno istraživanje provedeno u 44 zemlje u kojemu je sudjelovalo više od 50 tisuća radnika. Svaki peti ispitanik kazao je da u sljedećih 12 mjeseci planira promijeniti posao, a više od trećine ispitanika planira tražiti povišicu. Najviše je nezadovoljnih plaćom u tehnološkom sektoru (oko 44 posto), a najniži u javnom sektoru (25 posto).
Je li val dobrovojnih otkaza oplahnuo i Hrvatsku? Ne baš.
Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) na upit televizije N1 odgovorili su da trend masovnih otkaza u Hrvatskoj u posljednje dvije godine nije bio zabilježen, ali da je zabilježen porast broja otkaza u posljednja dva mjeseca. Ipak, ne još takav da bi se govorilo o trendu. U Hrvatskoj su 2020. godine zabiježena 4643 svojevoljna otkaza o radu, a 2018. najviše - 6648. Ukratko, tijekom pandemije, kakokažu u HZZ-u, "nije zabilježen znatan porast ulazaka u evidenciju uslijed davanja otkaza radnika u odnosu na prethodne godine". Stoga zaključuju da "fenomen The Big Quit nije bio do sada relevantan za Hrvatsku".
Nezadovoljni uvijek traže bolje radno mjesto
S time se slaže i Mirando Mrsić, nekadašnji ministar rada i mirovinskog sustava. On nam je kazao kako mu je izraz "dobrovoljni otkaz" prilično čudan i spomenuti fenomen prvenstveno povezuje uz SAD gdje su, kaže, radni odnosi drugačije uređeni.
"Ne vidim što bi taj izraz značio nešto bitno drugačije. I sada imate ljude koji daju otkaze i traže bolje radno mjesto s boljim uvjetima. Kod nas postoje neke stvari koje su izvan dometa zakona i zakonodavca. Jedna od tih, kojom se poslodavci često koriste, jest da prilikom zapošljavanja radnik potpisuje i odredbu o dobrovoljnom raskidu radnog odnosa. To poslodavci potom koriste kao način da vas lakše otpuste. Kod nas to još nije do kraja istraženo pa se i ne zna koliko je česta pojava", ističe Mrsić.
Bivši ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić
'Poslodavci počinju shvaćati da im je radnik zlata vrijedan'
Što se tiče odluke radnika da više ne želi raditi na nekom radnom mestu, Mrsić to ne smatra "dobrovoljnim otkazom".
"Jednostavno, radnik već ima u vidu neko drugo radno mjesto, ako nije zadovoljan poslodavcem. A potražnja za radnim mjestima kod nas je velika", kaže.
Ono što reflektira taj trend, ističe Mrsić, jest odnos poslodavaca prema radnicima.
"Taj odnos je dugo godina bio vrlo nizak. Međutim, sada kada nema radne snage, poslodavci počinju shvaćati da je dobar radnik zlata vrijedan i nastoje ga zadržati. Jasno je da to onda stvara konjukturu na tržitu rada i da radnici mogu lakše birati gdje će raditi. U ovom trenutku to možda nije toliko izraženo, ali vremenom će se dogoditi i kod nas. Ne bih stoga govorio o "dobrovoljnom otkazu", nego o tome da ljudi naprosto žele i traže bolje radno mjesto. A tržište rada im u ovom trenutku omogućuje da takvo radno mjesto i nađu", tumači Mrsić.
'Trend je da se u radnom vijeku promijene 3-4 radna mjesta'
Bivšeg ministra rada upitali smo ima li danas manje lojalnosti radnika poslodavcima, odnosno tvrtkama, nego što je bilo ranije.
"U prijašnjim vremenima, kada ste se jednom negdje zaposlili tamo ste obično ostali cijeli radni vijek i dočekali mirovinu. Danas su radni odnosi drugačiji. Ekonomija i tržište rada su drugačiji, tvrtke nastaju i nestaju. Prema tome, lojalnosti jednom poslodavcu bit će sve manje. Sada je trend da u radnom vijeku čovjek u prosjeku promijeni tri do četiri radna mjesta. Taj trend se već vidi u Hrvatskoj i još će se povećati", kazao je Mrsić.
Na koncu je ponovno ustvrdio da trend "dobrovoljnih otkaza" ne smatra nečim naročito bombastičnim.
"To je posljedica razvoja tržišta rada i nedostatka radne snage. Radnici konačno postaju ono što bi trebali biti - da se oko njih sve vrti, a ne da poslodavac misli da je bogomdan. I poslodavci su - hvala Bogu da je tako - počeli shvaćati da ne mogu tretirati radnike samo kao radnu snagu, nego kao partnere", zaključio je.
