Pravdajući Memorandum kojeg je supotpisao u ime Vlade, kojim je dopušteno izvoženje sirove nafte na preradu u Mađarsku umjestu u rafineriju u Rijeci, ministar gospodarstva Tomislav Čorić ponavljao je kako to nije izdaja nacionalnih interesa, kako se nafta ne može „dijeliti na hrvatsku, mađarsku ili tursku“, te kako treba vidjeti što je unosnije za Inu.
"Ta nafta koja ide, ako je za Inin biznis to profitabilnije, ona se ne šalje, ona se prodaje, nitko nije na kamion stavio sretno, 0 kuna, ona se prodaje i od nje se zarađuje i mora ići kako je najrentabilnije.", rekao je ministar. Uvjeravao je i kako on nema ništa protiv objavljivanja Memoranduma i kako ništa u njemu nije sporno.
No bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić u Novom danu N1 televizije tvrdi upravo surotno- kako za Memorandum saznajemo tek sada jer je bio strogo čuvana tajna, a za što postoji niz razloga.
Samo ju država može prevesti iz Slavonije
Nafta je iz Slavonije mrežom cjevovoda dolazila u sisačku rafineriju. U sisačkoj rafineriji se nije mogla prerađivati je je mala i nije modernizirana, a to je pak bila jedna od obveza MOL-a prema koncesijskom ugovoru. To je ujedno bila i sjajna prilika da Hrvatska raskine ugovor, jer je imala određene poluge. Među ostalima, i nafta koja se nije mogla izvesti bez države. Riječ je o 5 milijuna barela koji su zaključani u Slavoniji i mogu izaći, ističe Fižulić, samo JANAF-om, željeznicom ili baržama na Savi, što je sve pod kontrolom države.
Mađarskom MOL-u jeftinija Hrvatska nego Mađarska
„I time je država, u odnosu s MOL-om prvi put došla u poziciju da kaže ok, možete zatvoriti Sisak, ali moramo mijenjati koncesijski ugovor. Mi smo jedina država u svijetu koja naftu daruje i nema potpisan tzv, production share agreement, gdje bi se dobit dijelila po nekom postotku. Nama MOL plaća samo jednu minimalnu koncesijsku naknadu, koja je manja nego u Mađarskoj“, objasnio je.
Ističe kako se za sada ne zna po kojoj je cijeni nafta prodavana MOL-u, no MOL-ova računica s rafinerijama je jasna – na mađarskim rafinerijama im je zarada 100 posto, a u hrvatskim zaradu mora dijeliti, jer je vlasnik 50 posto Ine.
'Ako bogatstva dajemo na taj način, dovodimo u pitanje nacionalne interese'
„MOL ima razumljive razloge, u Slovačoj i Mađarskoj ima dva puta veće kapacitete nego Rijeka, 100 postotni je vlasnik obje, opada tržište, ima višak kapaciteta, cijene nafte su mizerne, naravno da će prerađivati u Mađarskoj, a ne u Rijeci, gdje je pola vlasnik pa ima pola dobiti“, kaže i zaključuje da smo trebali inzistirati na novim odnosima s MOL-om, staviti na stol koncesijsku naknadu i dijeljenje dobiti za naftu i plin.
I iz perspektive JANAF-a, ovaj posao nije sporan. „Dobili su nove količine, a s vrlo skromnom investicijom na Sisku“, ističe Fižulić.
No sporan je iz perspektive Hrvatske. „Po našem Ustavu je sve što se nalazi ispod zemlje vlasništvo RH, ako ta bogatstva dajemo na ovaj način, dovodimo u pitanje nacionalne interese i nacionalnu imovinu“, zaključuje.
