Danas 52-godišnji Saša je početkom devedesetih saznao da je HIV pozitivan. Obitelj i prijatelji najnormalnije su reagirali kada su saznali da je HIV pozitivan, ali je diskriminaciju doživio unutar zdravstvenog sustava.
"Imao sam problema s pronalaskom liječnika opće prakse i stomatolozima koji me nisu htjeli primiti pod izgovorom da nemaju iskustva s HIV pozitivnim osobama. No najneugodniju situaciju doživio sam od časne sestre koja je radila u bolnici. Trebao sam biti primljen na liječenje, no kada sam priznao svoj status, nastale su komplikacije. Časna sestra, čija je zadaća bila svući pacijenta, skinula mi je samo cipele, a kada je saznala da me vode u drugu bolnicu, bacila ih je na mene i rekla: 'Hvala Bogu da ga vodite'", ispričao je Saša za H-alter.org.
Do 2012. registrirano 943 pozitivnih na HIV
Unatoč spomenutim primjerima, Saša kaže da je danas situacija unutar zdravstvenih ustanova znatno bolja, a kao najpozitivniji primjer ističe osoblje Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, s kojim se susrelo svih 943 osoba s dijagnozom infekcije virusom HIV-a, koliko ih je do 2012. godine registrirano u Hrvatskoj. Četiri petine slučajeva zaraze HIV-om ili obolijevanja od AIDS-a u Hrvatskoj čine muškarci.
Prema podacima Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od ukupnog broja zaraženih, virus se razvio u AIDS kod ukupno njih 349, a u zabilježenom razdoblju, 179 osoba je umrlo. Iako smrtnih slučajeva kod oboljelih koji redovno uzimaju terapiju danas gotovo više i da nema, u dijelu javnosti i dalje postoji sumnja u to da se ova zaraza može uspješno liječiti.
'Mogu raditi sve što i zdrave osobe'
No, takve sumnje demantiraju ljudi poput Saše, koji već više od dvadeset godina žive s HIV-om. "Mogu raditi sve što i zdrave osobe i kod većine HIV pozitivnih ljudi zapravo ne možete niti pretpostaviti da su zaraženi jer vode najnormalnije živote", objasnio je Saša, dodavši kako mu je u posljednjih dvadeset godina bilo najteže u periodu kada se navikavao na činjenicu da će ostati sam. Naime, iako uz adekvatnu zaštitu može imati uobičajeni seksualni život, Saša od spoznaje da je zaražen nije imao odnos, i to ne zato što ne bi mogao, već, kako objašnjava, zato što ima psihičku blokadu.