Nakon što se već neko vrijeme žustro raspravlja o ponovnom uvođenju vojnog roka koji bi trajao 30 dana i održavao se tijekom ljeta, oglasili su se i mladi kojih se izravno dotiče taj plan ukoliko uspije.
Hrvatski političari zamislili su da mladi savladaju vještinu ratovanja u tek mjesec dana, ali čak i kad bi to bilo moguće, oni to većinom ne žele. Među splitskim maturantima s kojima je razgovarala Slobodna Dalmacija tek je nekoliko onih koji vojno rok gledaju kao dobru priliku da nešto nauče i da jednom svi mladi budu jednaki.
"Čemu oružje?! Nama treba reforma školstva, a ne priprema za rat", rekao je Dario iz Splita za Slobodnu Dalmaciju, dok je njegov kolega dodao:
"Zašto bi itko od nas bio marioneta u rukama NATO-a? Za koga bismo se borili? Zašto bismo ginuli za one koji u isto vrijeme piju šampanjac i svoju djecu sklanjaju na sigurno?"
Učenicima se ideja vojnog roka ne sviđa ni iz praktičnih razloga. Naime, radi se o posljenjem ljetu prije studija ili zaposlenja, dok neki te mjesece žele iskoristiti kako bi zaradili koju kunu za nastavak školovanja. Hrvatski učenici na sami spomen vojnog roka žeste se i negoduju.
"Znaš onu “Di si bija deve’s’prve?”, e, to te ja pitam – gdje su svi ti pobornici vraćanja obveznog vojnog roka bili? Koliko je njih odslužilo vojsku? Koliko njih ima djecu koja se školuju izvan Hrvatske, hoće li ti klinci sa zlatnom žlicom u ustima obuti gojzerice?", rekli su te dodali "Obući će nas u štrace i opanke!"
"Neki će klaun liječiti komplekse nad mnom mjesec dana, e neće!", rezimirao je jedan učenik.
Naposlijetku, poentirali su s mnogo bitnijim stvarima kojima se treba pozabaviti te tako poslali poruku političarima na vrhu.
"Što ćemo nakon mature? Hoće li nas čekati posao ili ćemo pakirati kufere? Hoće li naši roditelji financijski uspjeti izgurati nas na fakultet? E, to su pitanja za te mudre političare."
"Popravite stanje u državi, pa onda razgovarajte o obuci!", poručili su splitski maturanti i poslali političarima ozbiljnu poruku:
"Odgojili su nas roditelji koji su s nama razgovarali, a ne nas udarali, dakle – udarati nas ne smije nitko, pa ni država. Moj život je moj i nitko nema pravo određivati mi gdje ću biti i kako ga provoditi, naravno, ako živim pošteno. Država treba skrbiti o meni, a ne ja o njoj – ja o njoj brinem dokle god radim i plaćam porez. Zatvorite lopove. Otvorite tvornice. Otvorite umove. Amen", rekli su te zaključili kako se ratovi vode samo zbog jedne stvari – zbog novca.
