Dva i pol sata prije cilja u Staroj Straži koriste trenutak za predah, a tradicija je i da na cilj uđu dođu maskiranih lica. A onda pokret.
Oni su ponajbolji hrvatski vojnici na obuci za razvoj vođa Hrvatske vojske.
"Ovo je jedna od najtežih obuka, meni trenutno najteža što sam pristupio, ali uz pomoć instruktora, pripremali su nas cijelo vrijeme za ovu hodnju i sve tako da se da izdržati", kaže Damir Jozić, iz 1.oklopna mehanizirana bojna Sokolovi iz Našica.
"Jedemo na vrijeme, daju nam određeno vrijeme 5 do 8 minuta tak da sam si ja uvijek uzimao kruh sa strane i još u sobi pojeo šnitu kruha, a od dodatnih stvari samo magnezij protiv upale prvih dva tjedna", poručuje Luka Horvat, Topničko-raketna pukovnija Raketne bojne Bjelovar.
Šest tjedana obuke za razvoj vođa je jako zahtjevno i fizički i psihički. Nedavna smrt na trčanju jednog vojnika i jednog policijskog specijalca tjera na dodatni oprez i polaznike obuke i instruktore.
"Vodimo računa o tome i uvijek normalno ako vidimo da su posustali, damo im dovoljno vremena da naprave rekuperaciju, da se odmore i nastavljamo dalje s planom", objašnjava Nikola Sertić, instruktor u Središtu za razvoj vođa Marko Babić Udbina.
A tempo obuke nisu svi izdržali. Od njih 60-ero, ove je godine potpuni dril u Udbini izdržalo njih 46-ero. Među njima su i dvije žene.
"Na pameti mi je bila prvo moja obitelj koja očekuje da ja to završim, da nema predaje, a onda su i kolege tu koji su bili uz mene i bili smo ko prava obitelj", poručuje Suzana Žgela, Motorizirana bojna Vukovi.
Simbolički kraj utrke i dodijeljena priznanja na kninskoj tvrđavi svima su poseban motiv. 25-godišnji poručnik iz Visočana kraj Zadra kao najbolji nagrađen je samokresom.
"To je vjerojatno odluka polaznika bila. Za ove ostale zadaće jedni bez drugih jednostavno nismo mogli. Kao pojedinac ne bi uspio ni ja ni nitko od njih", kaže Nikola Vulić, Motorizirana bojna Vukovi.
Posebnu potporu pružali su si ipak poručnica Suzana i desetnik Damir. Brat i sestra iz Ivankova bili su poticaj svim kolegama.
