Liječnici primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj u prosjeku su u pedesetima, dio ih već sada odlazi u prijevremenu mirovinu, a njih oko 160 koji trenutačno rade stariji su od 65 godina i “sutra” mogu zatvoriti svoje ordinacije. Da se u tim ordinacijama nastavi rad te da pacijenti, a neki ih primarci imaju više od 2.000, imaju svojeg liječnika potrebni su mladi stručnjaci. A njih nema, bar ne dovoljno, upozoravali su višekratno iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Posljednje takvo upozorenje dolazi ovih dana kada su uvjeti rada primarne i odnos spram tog dijela zdravstvene zaštite ponovno aktualna tema. Jasno je da resornog ministra Vilija Beroša čeka tema primarne medicine, a iz spomenute udruge traže i očekuju sastanak s njim.
Prema podacima Hrvatske liječničke komore, u nas je 2215 obiteljskih liječnika, ali dvojbena je to brojka, objasnila je za Večenji listVikica Krolo, predsjednica KOHOM-a: ''Već sada radi oko 160 doktora koji su stariji od 65 godina, 200 timova primarne nema liječnika, a oko 660 doktora je pred mirovinom. Kolegica koja se teško razboljela i mora na operaciju ne može naći zamjenu za svoju ordinaciju koja ima više od 2.000 pacijenata. Mladi doktori koji su diplomirali sad u srpnju ne usude se ući u takvu ambulantu, a dvoje kolega koji su došli nakon dva dana su i otišli. Dakle, već sada ne možemo naći zamjenu, a da i ne govorimo o pedijatriji i ginekologiji''.
Primarna ginekologija i pedijatrija također su u nepovoljnoj situaciji, prosjek godina liječnika je 54, odnosno 55 godina kod pedijatara, pri čemu je starije od 60 godina 30 posto ginekologa te čak 38 posto pedijatara primarne. Nedostatak mladih stručnjaka država evidentno nastoji sanirati planom specijalizacija koji je pojačan za primarnu zdravstvenu zaštitu idućih pet godina. No, mlade treba, poručuje Krolo, privući uvjetima da se odluče za rad u ovim strukama te dijelu zdravstva.
''I bez “korone” već godinu dana upozoravamo na to da se
opstruira provođenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti te da moramo
stimulirati mlade doktore da uđu u primarnu. Urušavamo se jer se
nije reagiralo na vrijeme. Promjenama Zakona htjeli smo privući
mlade liječnike, a ne možete ih privući plaćom doma zdravlja.
Relativno smo mogli s privatnim ordinacijama, ali ni to nije
zaživjelo te je to problem s kojim će se suočiti svaki budući
ministar'', ističe Krolo dodajući kako obiteljski liječnici
odlaze i u prijevremenu mirovinu jer su demotivirani. S druge
strane, nema motiva za ulazak mladih liječnika u primarnu.
Izmijenjeni Zakon, koji je na snazi od 1. siječnja prošle godine,
omogućuje do 25 posto liječnika pod kapom doma zdravlja, a ostali
mogu otvoriti, da tako kažemo, privatne ordinacije. Županije se,
kaže Krolo, mahom drže tog maksimalnog postotka, a u nekima,
primjerice Gradu Zagrebu, i dalje je polovica liječnika primarne
u organizaciji domova zdravlja. Budući da liječnika nema
dovoljno, oni se, kaže, šalju da rade u dvije, tri ordinacije te
zamjenjuju gdjegod koga treba za “domsku plaću”. Epidemija je
samo aktualizirala ovu temu jer se funkcioniranje zdravstva u
epidemijskom režimu često “očeše” upravo o primarnu
zaštitu. Administrativni dio posla, telefonski kontakti,
mailovi pacijenata itd. svakodnevica su koja će na jesen biti
zahtjevnija, a pacijentima primarna zdravstvena skrb još teže
dostupna.
