Glavna ekonomska aktivnost Hrvatske u 21. stoljeću je nedvojbeno turizam, no to nažalost podrazumijeva i neke poprilično nekritički postavljene odnose. U prvom redu je posrijedi činjenica da se hrvatske vlasti ne uspijevaju suočiti s lošim društvenim i ekološkim posljedicama turističke djelatnosti. Infrastruktura gradova, primjerice, u mnogo slučajeva ne uspijeva podnijeti najezdu posjetitelja dovedenih zbog profita, pa se vremenom ispostavlja da je cijena potrošenog javnog resursa u konačnici veća od namaknute zarade.
O uništavanju hrvatskih resursa pisao je i BBC koji se istaknuo kako smo od Dubrovnika napravili Disneyland. Britanska državna medijska agencija objavila je, da najpopularniji hrvatski turistički centar stenje pod navalom turističkog vala s prevelikog broja kruzera. Ne samo da se uništava infrastruktura nego i autohtona kultura, jer se preuzima novodobni identitet lokaliteta na kojem se snima planetarno slavna TV-serija "Igra prijestolja".
'Dolazi zima' na + 35
Snimanje popularne serije u Dubrovniku
UGLEDNI BBC PISAO O PROBLEMU S KOJIM SE BORI DUBROVNIK: ‘Gomile turista prijete opstanku ovog grada’
Jedan vlasnik suvenirnice za BBC je rekao da on uopće ne prati seriju Igre prijestolja, no priznaje da je naučio nekoliko popularnih fraza iz te serije kako bi privukao turiste. ‘Čini se ludo stajati ovdje na 35 stupnjeva i vikati ‘Dolazi zima’, rekao je.
Vlasti inertne dok se uništava blago
Mjesne vlasti o tome ne vode računa, jer su podređene interesu privatnog kapitala u vidu raznih turističkih agencija i sličnih subjekata. Domaće stanovništvo osuđeno je na takav ekonomsko-politički diktat ili raseljavanje. Niti država ne radi ništa po tom pitanju, što je još očitije na primjeru našeg najstarijeg nacionalnog parka gdje buja divlja gradnja - Plitvičkih jezera.
Šibenik je imao sreću u nesreći
12.07.2017., Sibenik - Pogled na katedrala sv. Jakova. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Drukčije prakse upravljanja gradovima, i uopće javnim dobrima u kontekstu turizma, u Hrvatskoj su rijetke, no kao svijetli primjer stručnjaci navode Šibenik. Taj grad se tek posljednjih godina upušta u opsežniju turističku aktivnost, postupno i održivo.
"No moram dodati da je ono što je pohvalno u tom slučaju uglavnom rezultat – slučajnosti“, rekao je dr. Ivo Kunst s Instituta za turizam u Zagrebu za Deutsche Welle, pojašnjavajući specifični šibenski razvojni put. Šibenik je u prošlosti živio od industrija kao što je bila proizvodnja aluminija, i tek se s njezinom propašću okreće drugim rješenjima.
Ugledati se na Maltu i Ibizu
Malta - The island of Senglea and Gardjola Gardens at sunrise taken from Valletta
Dubrovnik je već dugo vremena izložen ogromnom pritisku turizma, a Šibenik je bio ostavljen po strani. Tako je Šibenik igrom slučaja sačuvao neke svoje vrednote podalje od grube turističke eksploatacije, smatra Kunst i dodaje "a zatim su neki mlađi ljudi povukli dosta pametne poteze prvenstveno okretanje EU-fondovima i obnavljanje povijesnih tvrđava bez paralelnoga nekontroliranog povećavanja smještajnih kapaciteta za noćenja u privatnom sektoru." No, ne vjeruje da će se oduprijeti jednom kada turisti nahrupe.
"Teško će se tad obraniti jer se u Hrvatskoj na državnoj razini ne ostavlja takoreći nikakva razvojna alternativa, kad je riječ o Jadranu", pesimističan je Kunst i kao bolje primjere navodi Ibizu i Maltu. I one imaju slavne lokalitete pod zaštitom UNESCO-a, ali se dobro nose s turističkim pritiskom. Posjećenost se održava na podnošljivoj razini, s pomnom brigom za očuvanje života domaćeg stanovništva. Ponuda je uravnotežena i ciljano razvrstana na birane grupe, vezane uz kruzere ili partijanje ili uz elitnu klijentelu.
Zakazala i regulativa
Saša Poljanec Borić, sociologinja turizma s Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu, međutim, napominje kako je zakazao i tradicionalni mehanizam zaštite UNESCO-a: "Na udaru su naročito lokacije u jadranskom bazenu, a najviše Venecija i Dubrovnik. Kruzerski turizam koristi opće dobro spomeničke baštine kao nepoderiv resurs, dok lokalne uprave nemaju ni zakonskih instrumenata niti političke volje da stanu tome na kraj. A svjedočimo još i raspojasanoj gramzljivosti industrija koje rastu na tome procesu te, s druge strane, manjku koherentnih međunarodnih politika EU-a i UNESCO-a. Suprotnih primjera ima premalo, ustvari su gotovo zanemarivi".
Recept je jasan, no pitanje je li izvediv
"Recept za oporavak je jasan, no pitanje je koliko je izvediv, jer mi uporno izbjegavamo preuzeti stvari u svoje ruke. Broj posjeta kritičnim lokacijama, dakle, mora se planirati i kontrolirati. Na to je upozorila i nobelovka Elinor Ostrom, raspravljajući o javnim dobrima koja su u biti sustav resursa. Pa, ne možemo do u beskonačnost povlačiti određenu jedinicu i čuditi se posljedicama, a zanemarujući mogućnosti održivog pristupa", zaključuje Saša Poljanec Borić, s upozorenjem da je ekonomija usluga ipak jednostavan proces. Već kod npr. prijevoza turista, kao što ona primjećuje, nemoguće je poslati više autobusa negoli destinacija ima parkirnih mjesta za ta vozila.
