Dug Dija graditeljstva 2004. iznosio je 208 tisuća kuna, no nakon pet godina kamata dug se popeo na više od 260 tisuća kuna. Darko Turopoljac je taj dug demantirao, no ipak je najavio da će provjeriti još koji puta postoji li možda taj dug.
"Valjda bih ja kao direktor znao za taj dug. Ali, budem odmah sutra provjerio da mi nešto nije promaklo", kratko je rekao Turopoljac za portal zagrebancija.com.
Turopoljac je u javnosti bio potpuno nepoznat dok nije u kafić Desetka u Staroj Vlaškoj Bandiću donio kovčeg pun kovanica kao isplatu za izgubljenu okladu. Taj se dvojac u 20 tisuća eura kladio na jednu od tadašnjih nogometnih utakmica Lige Prvaka.
Nakon toga su u medije dospjele i ostale pikanterije oko dugogodišnje suradnje Bandić-Turopoljac. Građevinski poduzetnik se tako pohvalio da je samo za Grad odradio poslove vrijedne 60 milijuna kuna, te desetke milijuna kuna 'teške' poslove za Zagrebački holding. Među tim poslovima se izdvaja popravak 300 metara tramvajske pruge vrijedan 4,6 milijuna kuna.
Najveća mrlja na Turopoljčevoj karijeri jest trgovanje nekretninama. Naime, u lipnju 2007. Uprava Kraša dogovorila je susret s Bandićem, a tema sastanka je bila kako Grad može pomoći Krašu da pronađe novu lokaciju na koju bi preselili proizvodnju iz Ravnica.
Na tom sastanku Krašu je ponuđeno zemljište u Resniku, no to zemljište nije u vlasništvu Grada, nego privatnih poduzetnika, zemljišnih mešetara koji su parcele otkupljivali od starosjedilaca, dobivali od Grada prenamjenu iz zelene zone u građevinsku, i onda prodavali po puno većoj cijeni.
Čelništvu Kraša rečeno je da pogleda tu lokaciju, a Bandić je rekao da će im se netko oko toga javiti. I javio se – njegov prijatelj – Darko Turopoljac.
