Sjećate li se bilo koje političke poruke političara Milana Bandića? Biste li od prve mogli odrediti je li on lijevo ili desno, ili više prema centru? Kakav je njegov gospodarski program? Ili kakva je Bandićeva vizija hrvatskog pravosuđa? Da, već samo pitanje zvuči – uvredljivo.
Milan Bandić je u hrvatskoj političkoj stvarnosti postao sinonim za svašta i ništa. Političar koji već godinama nije dao intervju u kojem bi bio u stanju odgovarati na precizna pitanja novinara i koji bi barem donekle oblikovao nešto što bi se moglo smatrati njegovim političkim programom, političar koji u javnim nastupima mitraljira plitkim frazama i besmislenim rečenicama zapravo cijelo vrijeme plovi hrvatskim političkim prostorom kao veliki muljator, neuhvatljiv, neprecizan, nejasan, neodređen.
Političar koji će bez problema danas zagovarati jedno, sutra drugo, a svoje manično trčanje s događaja na događaj prikazivati kao "delanje", formirao je stranku, Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, a onda je ta stranka formirala i koaliciju s Blokom umirovljenici zajedno i Čačićevim Reformistima.
Bandić je propao na izborima
Unatoč tome što su se svi pravi veliki izbori, predsjednički, na kojima se Bandić nudio za predsjednika Hrvatske, i parlamentarni, na kojima se borio za ulazak u Sabor, jasno pokazivali da Milan Bandić i to njegovo veliko svašta i ništa slabo prolazi u širokom biračkom tijelu, unatoč tome što sva redovna mjerenja preferencija birača pokazuju da njegova stranka Bandić Milan 365 ne bi prošla izborni prag, upravo svjedočimo novom hrvatskom paradoksu: on kao političar, i njegova stranka, zapravo su nominalno najbržerastući i najpopularniji politički fenomen.
Klub zastupnika Bandić Milan 365 je jedini klub zastupnika u Hrvatskom saboru koji raste, koji buja. Marija Puh, donedavna zastupnica Vrdoljakovog HNS-a bit će deseta zastupnica u Saboru koja prelazi u Bandićev klub. A ima onih koji govore da vrlo vjerojatno "nije jedina", da će Bandićev klub narednih mjeseci još rasti.
Pretrčavanje pognute glave
Još ovog ljeta Marija Puh je bila ponosna izaslanica Milana Bandića na Festivalu kajkavske popevke u Krapini, ali ni tada zainteresiranim novinarima nije znala objasniti kako je došlo do te neobične simbioze. Danas i ona, ali i predsjednik Krapinsko-zagorskog HNS-a, Anđelko Topolovec, kojeg je HNS svojedobno uhljebio u Narodnim novinama, a nedavno, kao načelniku Radoboja, za "projekt" Kuća vinove loze, HNS-ov potpredsjednik Vlade Predrag Štromar iz državne kase proslijedio impresivnih 400 tisuća kuna, prelaze u Bandićevu stranku.
Nema obrazloženja što ih je to privuklo u stranu Milana Bandića, koja je to programatska točka bila poticajna, što ih je nadahnulo u istupima i akcijama Milana Bandića da tako odlučnu prijeđu u njegov politički tabor.
Ništa. Niti riječi. Pretrčavanje pognute glave.
Došlo se do toga da nema ni natruhe srama, da ne treba niti obrazlagati zašto se ide k Milanu Bandiću.
Šteta što je HDZ već potrošio onaj čuveni slogan "zna se". Sada bi se pod tim motom moglo odvijati ovo čudesno bujanje političkog projekta Bandić Milan 365.
Hrvatski sabor je zapravo službeno postao Hrelić. Sajam rabljene robe. Daj što daš i nosi. Nema tu velikog obrazlaganja niti propitivanja oko političkih smjernica.
Veliki ljevičar postao štovatelj rada Željke Markić
Sjetimo se samo kako je HNS upravo Mariju Puh delegirao da strastveno brani glasovanje za Istanbulsku konvenciju. S obzirom na to da je Andrej Plenković tada propisao da se treba glasovati za Istanbulsku konvenciju, Vrdoljakov HNS je doista odlučno branio Konvenciju. Valja se nadati da bi je i inače branio, ali kako stvari stoje, i to je bila propisana koalicijska akcija. "Moramo se boriti protiv govora mržnje i alternativnih činjenica kojima nas zasipaju", govorila je Puh u sabornici.
Milan Bandić je pak tada održao press konferenciju na kojoj je petljao sve i svašta da bi objavio da će članovi njegova kluba "glasovati po vlastitoj savjesti", a ostala je zapamćena njegova rečenica: "Ako netko može birati je li muško ili žensko, možemo i mi glasovati kako hoćemo."
Bandić, potkraj devedesetih veliki ljevičar, SDP-ovac koji je tvrdio da zagovara ženska prava u međuvremenu je već postao štovatelj rada Željke Markić, trošio je i novac iz gradske blagajne za štandove udruge U ime obitelji, a onda se svrstao i među protivnike Istanbulske konvencije. Marija Puh, velika zagovarateljica Istanbulske konvencije upravo je uskočila u tim protivnika te iste Konvencije. Sve je to moguće u Hrvatskom saboru.
Sve je započeo Plenković
Za sve nove-stare članove Bandićeva kluba može se manje-više precizno izračunati ili utvrditi na temelju kakvih su usluga i novčanih transakcija pristupili Klubu. No, nije to ni prvi niti posljednji takav zahvat. Bandićev klub je svojevrsni besramni nabujak, veliko finale svih onih kombinacija na kojima zapravo počiva ovaj saziv Sabora.
Ne tako davno gradonačelnik Vukovara Željko Sabo je završio je u zatvoru zbog političke trgovine, naravno, posve opravdano. Politička trgovina koja je u ovom sazivu Sabora započela iznenadnim prelaskom Tomislava Sauche, bivšeg predstojnika Ureda premijera Zorana Milanovića, koji je još uvijek pod istragom za lažiranje putnih naloga, u tabor glasača za održavanje većine Vlade Andreja Plenkovića, zatim nastavljena prelaskom HNS-a iz koalicije sa SDP-om u, također, Plenkovićev tabor, sada je dosegla neviđene razmjere u rastu Bandićeva kluba, odnosno Bandićeva najjačeg instrumenta u odnosu prema njegovom koalicijskom partneru, Plenkovićem HDZ-u.
Plenkoviću je HNS u Saboru sve tanji, ali je Bandićeva kolekcija sve veća. Pojednostavljeno, opet su njegovi. Ali i ne posve njegovi. Plenković, koji je otvorio rasprodaju u Saboru preuzimanjem Sauche, koji je de facto prerezao vrpcu na otvorenju političkog buvljaka u stoljetnom zdanju Hrvatskog sabora, sada možda u čudu gleda kako mu buja kolekcija ruku koje kontrolira taj čudljivi i nepredvidljivi koalicijski partner Milan Bandić.
Pravosudni procesi postali su uobičajeno platežno sredstvo
Koalicijski partner HDZ-a koji mnogo vremena provodi po sudovima i koji se, naravno, nada oslobađajućim presudama. Odnosno, sada je već vidljivo golim okom da su i pravosudni procesi u Hrvatskoj postali uobičajeno platežno sredstvo u političkoj trgovini. Je li onda bizarno očekivati da će se DORH dohvatiti svih tih političkih trgovina koje se gomilaju naočigled umorne hrvatske javnosti?
Naravno da jest. Morali bi krenuti od Sauche, a to je bio Plenkovićev dragocjeni ulov. Kako će sada petljati oko jedne Marije Puh i njezina trgovanja?
Politička trgovina kojoj se povremeno svjedočilo i u ranijim sazivima Sabora, i koja bi obično izazivala prezir i prouzročila političku smrt svojih glavnih protagonista, u ovom sazivu Sabora postala je dio stvarnosti. Normalna. Tek će izazvati tu i tamo neko političko podbadanje. Umjesto da njeni akteri završe u zatvoru. Zvijezde političkog trgovanja će i dalje ubirati svoje velike saborske plaće, dobivati donacije iz kase Grada Zagreba, njihovi bližnji već su uhljebljeni na dogovorenim poslovima itd. Trgovina cvate. Daj što daš.
Političari koji se pokušavaju nametnuti programima i porukama uslijed ovakih nametnutih standarda ostaju rogonje. Smiješni. Poruka pobjednika, onih koji vladaju sadašnjim sazivom Sabora, koji je odavno prestao biti ono što su građani izglasali na posljednjim parlamentarnim izborima jest: baš nas briga što sve vi htjeli.
