Teodor Celakoski se u svim svojim službenim biografijama predstavlja kao "kulturni radnik i aktivist za zaštitu javnih i zajedničkih dobara". Dugi niz godina ga se smatralo jednim od ključnih igrača na zagrebačkoj aktivističkoj sceni, a s obzirom na to da je izbjegavao medijske nastupe, ili točnije – držao se po strani, izgradio se i svojevrsni mit o čovjeku koji iz pozadine upravlja ili presudno utječe na sve procese u Možemo.
Pojednostavljeno rečeno, smatralo se da su Tomislav Tomašević, Sandra Benčić, itd. "gurnuti" u prvi plan, a Celakoski ostaje nevidljiv, ali njegovi potezi, odluke ili sugestije su – presudni.
"Znamo da se stvorila ta fama. Ali to je pretjerivanje. Možemo je i nastajao i gradio se kroz timski rad. Uloga Celakoskog je velika, ali nipošto ne stoji ta priča da je on nekakav glavni kreator, ili da vuče konce iz sjene", kaže jedan od sugovornika Net.hr-a.
No, činjenica jest da nije ušao u Sabor (bio je na listi u šestoj izbornoj jedinici), niti je bio u kombinaciji za potpredsjednika gradonačelnika, ili za neku od sličnih dužnosti koje su priskrbile veću vidljivost, pa onda i prepoznatljivost u cijeloj Hrvatskoj, te da on tek sada kroz dužnost zastupnika u Gradskoj skupštini i mjesto potpredsjednika Skupštine postaje prvi put vidljiv i široj javnosti. Sada će prvi put nastupati i biti u prilici i za političku borbu uživo protiv opozicije u Gradskoj skupštini koja već sada – dobrano ponižena u izbornoj kampanji – najavljuje vrlo žestoke napade.
Od kulture do fajta s Bandićem
Celakoski je rođen 1971. godine, diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a da mu je kultura u fokusu naglasio je i u svojoj biografiji na službenim stranicama Možemo. Suosnivač je Multimedijalnog instituta i društveno-kulturnog centra Mama. Inicijator je Klubture, mreže za razmjenu programa nezavisne kulture temeljene na participativnom budžetiranju, zatim Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade POGON kao ustanove temelje na civilno-javnom partnerstvu te Zaklade Kultura nova kao javne zaklade za financiranje suvremene kulture i umjetnosti.
Ali naglasio je i svoj rad u inicijativi "Pravo na grad" s kojom je, nakon prosvjeda zbog razaranja Varšavske u vrijeme izgradnje Centra Cvjetno, postao prepoznatljiv kao borac za bolji Zagreb. Na svim fotografijama s prosvjeda, pa i uhićenja prosvjednika – Tomislav Tomašević i Celakoski su jedan do drugog. Prepoznati su i kao lideri u borbi protiv "otimačine i zloupotrebe javnog prostora". Tomašević je tada vodio Zelenu akciju, a Celakoski je bio predsjednik i jedan od inicijatora udruge "Pravo na grad".
Teodor Celakoski i Tomislav Tomašević u vrijeme prosvjeda zbog načina na koji je Milan Bandić pogodovao Tomislavu Horvatinčiću u izgradnji Centra Cvjetno
Još 2007. pisalo se da je nakon svečanog puštanja u promet niskopodnih tramvaja Milan Bandić pred direktorom ZET-a Ivanom Tolićem psovao i vrijeđao Celakoskog i njegovu ekipu. "Tko je taj Celakoski da ruši ono što gradim? Što je on stvorio cijelog života? Nema ni kučeta ni mačeta! Ne mogu svi ti jadnici zajedno srušiti što ja mogu izgraditi", prenio je Večernji list eskapadu zagrebačkog gradonačelnika.
Za veliki dio zagrebačke, pa i hrvatske javnosti bili su heroji i borci za pravu stvar, ali gradska vlast i Milan Bandić koji je odobrio investitoru Centra Cvjetno, Tomislavu Horvatinčiću, da radi što hoće, napadao ih je da "zaustavljaju napredak grada", ili da su "aktivisti" koji zapravo ne znaju što hoće, nego bi samo "razarali". Gotovo identičnu retoriku o Možemo pokušali su uoči ovih izbora koristiti i neki njihovi oponenti, primjerice Davor Filipović iz HDZ-a.
'Postao sam puno oprezniji...'
Teodor Celakoski je u jednom od svojih medijskih istupa, u razgovoru za portal Zagrebancija.com, 2010. godine, opisao i kako se osjećao u vrijeme prosvjeda i izloženosti reakcijama, pa i napadima.
"Građani danas uglavnom reagiraju pozitivno na naš prosvjed, ali ja niti pohvale niti pokude zapravo ne uzimam k srcu. Mislim da je to neka vrsta obrambenog mehanizma. Kao hodajuća medijska meta postao sam, naime, puno oprezniji. Sve vidim kao potencijalni napad, jer gdje god da se pojavim, 20-30 posto ljudi će rasuditi automatizmom, bez obzira što rekao", opisivao je Celakoski kako se osjeća pod "reflektorima".
Nakon Varšavske Celakoski je sudjelovao u organizaciji referenduma protiv monetizacije autocesta i u sprječavanju projekta izgradnje golf-resorta na Srđu, 2017. godine je bio među osnivačima jedne od ključnih udruga za borbu protiv Bandićeva modela vlasti, "Zagreb je naš", a onda slijedi osnivanje "Možemo" 2019.
Nitko nema sumnje da je on jedan od ključnih osnivača i idejnih začetnika političke ekspanzije Možemo i formiranja platforme 2019. godine koja je rasla do te mjere da je na prošlim parlamentarnim izborima postala značajan faktor u Saboru, a potom i preuzela vlast u Zagrebu, ali iz Možemo tvrde da on nije "komandant iz pozadine".
Što kažu Matula i Benčić o Celakoskom
"Kod ljudi uvijek postoji potreba da pitaju tko stoji iza svega, čija je zadnja… Ali u Možemo nema nikakvih misterija", kaže u kratkom razgovoru za Net.hr jedan od saborskih zastupnika Možemo, poznati glumac Vili Matula – koji poznaje Celakoskog dugi niz godina, a bili su zajedno i među uhićenima na prosvjedu u Varšavskoj.
"Jedna od najdražih sintagmi Teodora Celakoskog je – kolektivni pothvat. A to je najbolji odgovor svima koji se pitaju 'je li njegova zadnja'. Već dvadeset godina on ustrajno radi u civilnim udrugama, posebno u području kulture. Izniman je čovjek, operativan i odlučan. I Možemo ne bi bilo Možemo bez njega, ali, i Možemo je – kolektivni pothvat", kaže Matula.
Na pitanje kakav će Celakoski biti zastupnik u Skupštini i potpredsjednik, Matula odgovara: "Izvrstan. Štreber u najboljem smislu riječi. Biti će iznimno pripremljen i nema sumnje da će uvijek argumentirano parirati napadima iz oporbe."
Celakoski, Danijela Dolenec, Jelena Miloš - na prvoj konstituirajućoj sjednici novog saziva Skupštine Grada Zagreba
Sandra Benčić, koja je koordinatorica Možemo kao i Celakoski, kaže da on medijski nastupa puno manje od nje čisto zbog osobnih afiniteta. "Podijelili smo se. Ja sam više u komunikaciji prema van, a on je više za internu komunikaciju i razvoj stranke, i da, to je iznimno važna uloga, ali on nije nikakav 'čovjek iz sjene'. Ja vam odmah kažem da ne bih mogla raditi na internoj organizaciji tako dobro kao što to radi on", objašnjava Benčić za Net.hr.
"Sve što je on postavljao je opstalo jer on inzistira da se dobro postave temelji. Zato je njegov doprinos i u Možemo – izniman. No, imamo mi i druge jako važne članove koji nisu toliko poznati u javnosti. Primjerice, Marina Ivandić, koja je napravila golemi posao u izgradnji kvartovske mreže u Zagrebu. Naprosto postoje manje i više vidljivi ljudi iz Možemo, no važno je da odlično funkcioniramo svi zajedno", kaže Benčić. Uvjerena je da će Možemo u ovom novom sazivu Gradske skupštine, ovaj put kao vladajuća većina, pokazati koliko su jaki i kroz jače istupe tih važnih "igrača" iz dubine platforme.
