Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić mjesecima je poticao medijska nagađanja hoće li se ili neće upustiti u utrku za mjesto šefa države. Članovima SDP-a, koji su ga nebrojeno puta pokušali nagovoriti da se izjasni, posebno je smeto njegov odgovor da će se u kandidaturu upustiti samo ako procijeni da može pobijediti na izborima.
U medijima su ga najprije neslužbeno, a poslije čak i otvoreno počeli prozivati zbog takvog ponašanja, ali Milana Bandića to uopće nije diralo. Potrebne pripreme je već bio obavio.
Ljetos je tako spojio ugodno s korisnim i obišao veći dio hrvatske obale. Kao pravi predsjednički kandidat nije išao praznih ruku, nego je po putu dijelio vatrogasna vozila i ostala prijevozna sredstva.
Hiperaktivni zagrebački gradonačelnik navikao je dnevno obići i desetke manifestacija, pa mu to ni u ovo predizborno vrijeme nije padalo osobito teško. I mada se na prvi pogled mogao steći dojam da su mu novinari dosađivali pitanjima o mogućoj kandidaturi, on je kao i obično uživao u toj gužvi i šušuru koji se oko njega stvarao.
Njegovi najbliži suradnici bili su uvjereni da Bandić, čak i u slučaju poraza na predsjedničkim izborima, ne može mnogo izgubiti jer se uvijek može vratiti na mjesto gradonačelnika. S te funkcije stranka ga kao izravno izabranog gradonačelnika ne može smijeniti.
Bandić je rođen 22. studenoga 1955. u Donjim Mamićima u Bosni i Hercegovini. U Zagreb ga je dovela želja da završi Fakultet političkih znanosti, koji je upisao 1974., nakon završetka gimnazije u Grudama. Studentski dani u život su mu doveli suprugu Vesnu, s kojom ima jedno dijete, kćer Ana-Mariju.
U Ledu je radio do 1983., a onda je otkrio politiku, te se zaposlio kao stručno-politički radnik za ONO i DSZ u Općinskom komitetu SKH Pešćenica. Deset godina kasnije postao je tajnik gradske organizacije SDP-a, a 1995. godine po prvi put izabran je za zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Dvije godine kasnije preuzeo je gradski SDP, a na izvanrednim izborima 2000. stranku je doveo do pobjede i po prvi put je izabran za gradonačelnika.
Redovni izbori 2001. potvrdili su njegov izbor za gradonačelnika. Bandićevo vladanje Zagrebom obilježile su brojne afere i sumnje u pogodovanje rodbini, kumovima i prijateljima. Međutim, nijedna od njih nije mu osobito naškodila i obično ih je komentirao poštapalicom: "Neka institucije rade svoj posao".
I onda je jedne siječanjske večeri 2002. pod utjecajem alkohola skrivio lakšu prometnu nesreću te pobjegao s mjesta nesreće. Ostao je bez vozačke dozvole i, što mu je daleko teže palo, morao je podnijeti ostavku na mjesto gradonačelnika, ali je ostao zamjenik gradonačelnice Vlaste Pavić.
U srpnju 2003. godine zatražio je medicinsku pomoć i završio u bolnici. Mediji su izvijestili da je pretrpio moždani udar, ali službena verzija bila je da je došlo do grča krvnih žila zbog prevelike iscrpljenosti. U rujnu 2003. godine Bandić se, oporavljen, vratio na dužnost. U lipnju 2005. na konstituirajućoj sjednici Gradske skupštine po treći put je izabran za gradonačelnika, a 31. svibnja 2009. po četvrti put, ovaj put na neposrednim izborima.
S vlastitom strankom Bandić imao je složen odnos. Pokušaji discipliniranja Bandića nisu uspijevali ni pokojnom Ivici Račanu, a još manje Zoranu Milanoviću. Bandić bi se povukao kad bi baš morao, te s figom u džepu nastavljao raditi po svom. U sjajnim je odnosima s HDZ-ovom Vladom, dobro se razumije sa splitskim gradonačelnikom Željkom Kerumom i nikad nije prezao od krajnjeg populizma.
Premda je u kampanji otvoreno pitanje navodno spornog stjecanja stambenih kvadrata u Bandićevoj službenoj imovinskoj kartici sve je kao po koncu. Kao zagrebački gradonačelnik zarađuje nešto manje od 20 tisuća kuna i posjeduje stan u Zagrebu od 125 četvornih metara, te na istoj adresi garažu od 16 četvornih metara.
Posjeduje još jednu veću garažu od 22 četvorna metra. Sa suprugom je suvlasnik još jednog stana u Zagrebu od 70 četvornih metara, a supruga je u nasljedstvo dobila još jedan stan od 37 četvornih metara, također u Zagrebu. I vikendica u Samoboru od 70 četvornih metara u Bandićevu je vlasništvu.
U imovinskoj kartici Bandić je naveo da posjeduje i nakit – tri lančića, tri prstena i sedam satova. Kod satova je bio osobito precizan, te je napomenuo da su tri obična i četiri sportska, a vrijednost niti jednog od njih nije veća od 10 tisuća kuna.
