Paroh iločki i srijemski prota, Predrag Azap, nakon pobjede Hrvatske nad Škotskom izazvao je mnogo pozitivnih reakcija svojom čestitkom Vatrenima.
"Cijenjeni izborniče, gospodine Zlatko Daliću, dragi nogometni reprezentativci Hrvatske nam Domovine, stručni suradnici. Od srca Vam čestitam na jučerašnjoj pobjedi i ulasku u finalno takmičenje europskog nogometnog prvenstva. Želim vam krajnji uspjeh, novo finale da i dalje veselite Hrvatsku naciju i sve ljude koji žive u Republici Hrvatskoj“, stajalo je u čestitci s krajnjeg istoka Hrvatske.
Toliko pozitivan odjek kojeg su izazvale njegove riječi nije očekivao.
"Iskreno, jako me je iznenadilo i obradovalo. Kada vam netko uputi rIječi 'kapa do poda', znači da je poruka vrijedna, da je značajna. Ljudi su vidjeli da je to lijepa gesta. Ljubav sve čini drugačijim", rekao je za Slobodnu uoči okršaja sa Španjolskom. I sam je nekada bio nogometaš igrajući u mlađim danima za Tank, danas Slavonac iz Tenje, predgrađa rodnog mu Osijek, no dres je rano zamijenio mantijom.
'Dalić se uvijek uzda u Božju pomoć'
"Vjernička molitva pomaže. Kada je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. Naši nogometaši još bolje igraju s velikima, Nadam se da će svu svoju energiju, nogometno znanje pokazati upravo protiv Španjolske. Oduševljava me vjernički stil našeg izbornika Zlatka Dalića, on se uvijek uzda u Božju pomoć, njegove su rječi 'Ako Bog da' i molitva krunice velika snaga i pomoć u ostvarivanju uspjeha“ uvjeren je svećenik čiji su nogometni favoriti Ognjen Vukojević i Luka Modrić.
No njegova misija pomirenja u ratom napaćenom krajnjem istoku zemlje seže puno dublje od navijačkih poruka. U tom dijelu Slavonije dobro ga pozna po ulozi što ju je imao u mirnoj reintegraciji, ali i traganju za nestalima u ratnom vihoru.
Ključna uloga u traganju za nestalima
Za jedne liturgije tako je blizu oltara postavio kutiju i zamolio svoje vjernike da u nju napišu što znaju o sudbinama, grobnicama...
"Da, ja sam od mirne reintegracije stalno radio na pomirbi. Prvi sam pravoslavni svećenik koji je 7. siječnja 1998.godine služio 'Liturgiju pomirenja' u selu Pačetinu kod , da bi potom s pokojnim načelnikom općine Nuštar Perom Drinovcem radio na pronalasku nestalih. Svi su nestali pronađeni i dostojno sahranjeni. Vrijedio je taj trud. Ljudi su to pozdravili", prisjeća se.
Zašto zdušno navija za Vatrene, odgovara jednostavno.
"Želim koliko je do mene da poslije svih tragičnih sukoba pronađemo formulu da građani u našoj Domovini žive u blagostanju, miru i slozi. Mi svi zajedno trebamo raditi na promicanju ugleda naše domovine. Svatko tko našu zemlju predstavi u najboljem svijetlu, to je za podržati i zbog toga treba biti ponosan. Moje je geslo, gdje je moja obitelj, gdje sam rođen, tu je i moj dom i moja domovina. Želio bi da nam budućnost bude još bolja i da Hrvatska bude zemlja prosperiteta i ugodnog života", zaključuje.
