Što brojke govore o prvih mjesec dana Oreškovićeve Vlade?
Vlada koja je najavljivana kao beskompromisna i reformska, zasad ne djeluje kao da vremena za odgađanje nema.
U prvih mjesec dana Vlada Tihomira Oreškovića održala je četiri sjednice te na njihovom otvorenom djelu raspravila i usvojila 28 točaka. Iz Vlade su u saborsku proceduru otišla tri zakona, pri čemu je jedan - onaj o zamrzavanju rasta plaća temeljem ostvarenih godina radnog staža - povučen prije nego je stigao pred saborske zastupnike.
Od druga dva u Saboru je izglasan samo jedan, onaj koji i Tomislavu Karamarku i Boži Petrovu omogućuje da sjede u Povjerenstvu za upravljanje strateškim trgovačkim društvima. Kako je i drugi predloženi zakon slične prirode, dojam je da se Oreškovićeva Vlada, bar kad je o formalnim odlukama riječ, bavila uglavnom tehničkim promjenama.
Usporedbe radi, Vlada Zorana Milanovića je u svojih prvih mjesec dana također održala četiri sjednice, na njima je bilo 40 točaka i iz Vlade je izašlo 18 zakonskih prijedloga i odluka.
Kukuriku Vlada je u prvih mjesec dana ukinula javne ovršitelje, ukinute su i povlaštene mirovine državnim dužnosnicima, tu je odluku srušio kasnije Ustavni sud jer se, naravno, radilo i o mirovinama ustavnih sudaca, a vraćena je i naknada, odnosno porez na zaradu u mobilnoj telefoniji. Doduše, tu je odluku pod pritiskom Europske komisije ukinula već pola godine kasnije. Odlučeno je i da se ide s projektom "clean start", od kojeg nije bilo mnogo koristi.
Zanimljivo je usporediti i dinamiku imenovanja: u prvih mjesec dana Oreškovićeva je Vlada imenovala samo jednu zamjenicu ministra od njih 20 te 51 pomoćnika od njih 90. Nema još ni ministra branitelja, upitno je i što će se uopće događati s tim ministarstvom.
Milanovićeva je vlada, pak, u prvih mjesec dana imenovala 19 zamjenika ministra - 15 već na prvoj sjednici - te 59 pomoćnika.
O čemu se najviše pričalo u prvih mjesec dana?
Uvijek se najviše priča o aferama, ali i o obećanjima, pogotovo ako se ne ispune.
Od svih afera najveća je bila ona s ministrom branitelja Mijom Crnojom koji je zbog lažnog prebivališta, upitnog dodijeljivanja zemljišta kod Samobora te povlaštenog kredita morao otići već nakon tjedan dana.
Duhovi su se uzburkali već samim imenovanjemZlatka Hasanbegovića na mjesto ministra kulture, burno je bilo kada su otkriveni njegovi radikalni revizionistički stavovi, objavljivani u ekstremističkim tiskovinama: izdavač je bio Hrvatski oslobodilački pokret za kojeg je Hasanbegović tvrdio da s njime nema nikakve veze, kasnije se ispričao i rekao da su to njegovi nerzreli stavovi iz mladosti.
Javnost se pitala i je li Mostov ministar Panenić otuđio stiropor, a još je bez zaključka možda i najveća afera Oreškovićeve Vlade - smjena šefa SOA-e.
Priča se i o neispunjenim obećanjima: iako su to trebali biti njihovi prvi potezi, niti je Most ukinuo neka prava zastupnika, niti je HDZ smanjio plaće ministrima, niti je predstavljen kalendar reformi s posljedicama.
