Kada bi u jednoj jedinoj riječi saželi mandat predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović tada bi ta riječ bila – populizam.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar - Kitarović podržala je naime putem Twittera zahtjeve učitelja, nastavnika i znanstvene zajednice da im se omoguće odgovarajući uvjeti i naknade za rad, ali i poručila kako je do nepravednih smanjenja koeficijenata dovela bivša Vlada Zorana Milanovića.
Podcijenjenim i potplaćenim djelatnicima u školstvu, kao i zdravstvu te ostalim javnim službama svakako će pomoći taj predsjedničin Twitter posebno kada znamo da on nije iznimka, već njena politička paradigma, koja se uglavnom zasniva na običnom i ispraznom populizmu. Populizam je nažalost sve očitiji izraz političkog djelovanja, a isti buja pred predsjedničke ili parlamentarne izbore kada kandidati ne propuštaju niti najmanju priliku da diskvalificiraju svoje političke protivnike.
VEZANI ČLANCI
- Kolumna Ive Anića: Lijepa naša silovana
- Branitelji kao SUBNOR prije 40 godina: Rušite svete krave države!
- Poučak HDZ-a: Kad ti novinari istražuju imovinu, optuži ih za veleizdaju! Pali još od '91.
Populizam je ideologija
Populizam je zapravo ideologija, način da se društvo dijeli na dvije suprotstavljene skupine, najčešće običan puk i korumpirane elite. O populizmu možemo govoriti i kao o svojevrsnom političkom stilu, no držim, kao i nizozemska politologinja Tijtske Akkerman kako treba razlikovati populistički stil od populizma kao modela politike. U slučaju Grabar-Kitarović taj je stil itekako naglašen ali i lažan, jer sama predsjednica nikada nije bila dio naroda suprotstavljena elitama, već upravo suprotno, dio elite koja samo voli naglašavati kako dolazi "iz naroda".
Da je sama predsjednica pritom nebrojeno puta prešla i same granice pristojnosti po svim politološkim mjerilima spoznali smo nebrojeno puta, i s pravom možemo kazati kako je upravo ona utjelovljenje populizma po svim kolokvijalnim značajkama koje tumačimo u javnosti.
Cijelu karijeru duguje establišmentu
"Jedna iz naroda", ili "narodna predsjednica" u svojoj karijeri od članice HDZ-a, ministrice vanjskih poslova, veleposlanice u SAD-u, pomoćnice glavnog tajnika NATO-a i na koncu predsjednice RH, cijelu svoju karijeru duguje establišmentu, pa sama njegova kritika iz njenih usta zvuči u najmanju ruku neautentično, no kada optužuje njegove oponente, na jasan i nedvosmislen način kao jučer na svom Twitteru tada možemo s prvom govoriti o populizmu, populizmu kojem je u Hrvatskoj upravo ona perjanica.
Veliki Bertolt Brecht sažeo je sjajno populizam u jednu rečenicu o vlasti koja proizlazi iz naroda. No kamo ide? Etiketu "populista" redovito koristimo kao sinonim, za ljude kojima je stav bitan, a sadržaj nebitan, ljude koji su istinska i realna opasnost svake demokracije koja ima agendu da kao ugrozu vidi sveobuhvatnu ideologiju – a ne pojedince. Populizam i populisti degradirani su oblik demokracije jer se pozivaju upravo na nju, zaklinjući se u najviše demokratske ideale. Populisti u pravilu sebe "izlažu" upravo u toj aktivnoj borbi za demokraciju, populisti koriste sintagme i uvriježene pojmove demokratskih vrednota, a u velikom broju slučajeva rado sebe ističu kao gorljive borce upravo za demokraciju, koju sustavno degradiraju.
VEZANI ČLANCI
- Kolinda Grabar-Kitarović: 'Do nepravednih smanjenja koeficijenata dovela je bivša Vlada'
- Predsjednica nagradila 'Prljavce': Škoro će si sam pjevati, Milanoviću glazba nije opcija
- Ekskluzivno! Predsjednici pala potpora, Milanović smanjio razliku - opasno joj se približio i u 2. krugu
Sociološki, ta robusna teorija ima smisla kada znamo da populisti upravo dolaze iz klase buržoazije, ili su njeni novopečeni konzumenti, a s područja socijalne psihologije govorimo o ljudima koji se pozivaju na osjećaje "bijesa", osjećaje "frustracije" ili osjećaje "ogorčenosti" koji to u svojoj suštini nisu, već su kozmetički naučene i navučene maske za javnost.
Svaki istup predsjednice pomno je planiran
Taj stav najbolje i najslikovitije vidimo upravo kod predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović koja u pravilu istupa u javnost "slučajno", kao da se zatekla na pozornici, dok je istina zapravo dijametralno drugačija. Svaki njen istup pomno je planiran danima unaprijed, svaki marketinški trik, demagoški ispad, od ulazaka u sportske svlačionice, do reakcija na političko – društvene skandale.
Populisti, ili njihovi gorljivi sljedbenici i pristaše, grubo i sustavno zatiru jasne granice upravo između populizma i odgovorne javne politike i tu je predsjednica kao svojevrsna perjanica. Populisti sustavno i znalački goruća pitanja i teme marginaliziraju ili ih rado koriste u svoje propagandne svrhe bez jasne vizije, nakane ili volje da artikulirano odgovore na njih. Populisti u pravilu ne koreliraju, jer se njihova potpora uglavnom svodi na uopćenost, i što je najvažnije, populisti sistematski poriču kako se njihovi stavovi, nakane ili konkretna agilnost vode vlastitim interesima, a ne recimo emocijama, koje u pravilu izostaju kod populista.
Desnica tu čvrsto uporište ima u jednostavnosti, jer svoje nakane jasno artikulira no obrnuto proporcionalno centrističkom populizmu. Desnica stručno i znalački koristi emocije tj. domoljublje, patriotizam, duboke vjerske osjećaje, pa i osjećaj časti koji se znalački gura u prvi plan u patrijarhalnim društvima. Možemo li predsjednicu dakle svrstati u kategoriju desnog populizma?
Možemo naravno, itekako.
Slabi u narodu u njoj vide zaštitnicu
Nietzscheova "Genealogija morala" dala je odgovor na psihološki profil i kontekst populista, a sam Nietzsche kaže kako "ogorčeni postaju kreativni ako najpametniji među slabima na posljetku trijumfiraju" svjesno podcrtavajući dva pojma, slabe i najpametnije među slabima, koji znalački koriste upravo tu manu kod svojih sljedbenika, birača ili apologeta. Slabost da se razluči čist i jeftin populizam od odgovornog javnog djelovanja koje ima istinske i poštene nakane da djeluje, da odradi promjene nužne za demokraciju koja se sustavno dovodi u sferu manipulacije. I tu je predsjednica na svom teritoriju, jer prvo ima slabe oko sebe koji joj podilaze, a zatim slabe u narodu, koji u njoj vide zaštitnicu, glasnogovornicu, te se često i identificiraju s njom.
Zanimljiva stvar kod populizma, i populista na kraju krajeva, jest što konačnim obnašanjem odgovorne funkcije iznenada gube svoju "auru" koja ih je krasila dogledno vrijeme, u našem slučaju o kojem govorimo, čak i fizički izgled im se mijenja, pa tako od gorljivih populista u predizborne svrhe, čim "puste korijenje" na vlasti dobijemo iskusnu političarku, zanimljivo kažem, jer ta samo na prvi pogled banalna epizoda ima itekako jasnu i logičnu jednadžbu.
Populist na vlasti prestaje biti antielitist
Naime, populist na vlasti automatizmom stvari prestaje biti – antielitist.
Karizma koja je naizgled krasila populista tako se rasplinula kao balon od sapunice upravo na tom sofisticiranom aspektu koji je populista ogolio do kože, jer je svojim krajnjim ciljem automatski zanijekao svoju prvobitnu svrhu, tj. gorljivu borbu s elitama, čijih je postao dio, servis i neupitni zaštitnik logikom napredovanja. Hrvatska politička scena od svog začetka, od devedesetih na svom spektru kojeg je ponudila, nije dala ništa doli novonastalu elitu, elitu koja je hermetički postala svijet za sebe, zasebna kategorija u koju se ulazilo isključivo po ustaljenoj matrici raspodjele moći između populista, koji u nijednom slučaju nisu imali iluzija da predstavljaju narod, već isključivo osobni ili partijski interes.
Perpetuiranje moći tako je postalo obilježje populista koji se sve više srde na "narod" kojeg su uvjeravali kako su mu jedina opcija, zaštita od raznoraznih ugroza i izdaje. Iznenada populisti imaju nizak prag na medije, za koje odjednom "nemaju živaca" kao i za kritičare koji odjednom nisu više dobrodošla potpora, već "mračni suradnici" kojekakvih konspiracija urote koji postaju primarne populistima na vlasti, jer dolaze iz sfere ugroze same njihove vlasti koja je jedini opijum populista i jedina stvarna opsesija, nikako rad za opće i javno dobro, podizanje standarda i borba protiv korupcije.
Populisti, što je jako zanimljiva stvar u našem dobu, svojim dolaskom na vlast jačaju sigurnosni sustav, obavještajne službe, vojsku i policiju, zbog stalnog osjećaja ugroze od onog istog naroda kojeg su na početku tako rado uzimali u usta uzdižući sebe kao "glas naroda", "narodne apologete" ili "ljude iz naroda".
Populisti osim što nastoje urediti demokraciju po iznenadnim represivnim načelima, zanimljivo, imaju i nakane da permanentno propituju granice izbornog zakonodavstva, tražeći adekvatan model po kojem bi funkcionirali, tj. obnašali vlast u nedogled, što ne izgleda kao potpuni raskid s demokracijom, već taj sraz s parlamentarnom demokracijom to i jest, njeno konačno dokidanje koje nazivamo uvodom u totalitarizam, a populisti će ga nazvati "dvostranačkim sustavom".
Besmislen sadržaj bez prave i jasne forme
I u tom grmu leži zec, tj. Twitter jučerašnji kojim nas je podarila predsjednica. Optužujući bivše vlasti za stanje u školstvu, zdravstvu i općenito u javnom sektoru, samo je drugim riječima nakana da se njena vlast produži u nedogled. Ta želja u konačnici ima uporište isključivo u osobnoj ambiciji, a nikako u potrebama naroda iz kojeg "proizlazi". I ta želja u konačnici trebala bi biti sankcionirana upravo od onih kojima se jučer na svom Twitteru obratila. Jer kada otkrijemo populizam i ogolimo ga suštinski, on je samo besmislen sadržaj bez prave i jasne forme.
A takav sadržaj nikada neće upravo u tom javnom sektoru napraviti nikakav pomak. Pomak u smislu društvenog i ekonomskog napretka uvijek može doći isključivo kada narod koji bira svoje političare isključi populiste.
Tome nas je naučila povijest. Ista ona koju oni tako gorljivo i strastveno zatiru i nastoje revizionirati. Povijest u kojoj smo jednom imali ljude koji su istinski gradili, stvarali i podizali standarde. Dok danas imamo samo isprazne populiste. No ne zaboravimo, svaki je narod odgovoran za izbor svojih političkih elita.
I tom činjenicom, on postaje od pukog aktera - sudionik.
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
