O jednom takvom piše portal Croatia Week, a junakinja priče je Amerikanka Alexandra Schmidt koja je, kaže, u Hrvatskoj pronašla nešto što nigdje drugdje nije.
Irska joj je bila super, ali Hrvatska još bolja
Alexandra je nekoliko mjeseci živjela u Dubrovniku prije nego što je zbog posla preselila u Irsku. I ondje joj je bilo dobro, stekla je prijatelje i imala dovoljno novca, no s Irskom nije 'kliknula' kao s Hrvatskom.
"Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj. Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak. Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta", napisala je Alexandra.
Nekoliko razloga pridonijelo je njezinoj odluci za povratak u Hrvatsku: gostoljubivost ovdašnjih ljudi, izravan način izricanja mišljenja, predivni pejzaži i hrana.
"Odlučile smo zamijeniti američki san hrvatskim"
"Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška. Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću", napisala je Alexandra za Croatia Week.
Ovdje se, kaže, Amerikanci mogu naučiti da rade za život, a ne da žive kako bi radili.
"Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag", ističe Alexandra dodajući da ovdje jasnije shvaća važnost malih stvari.
"Kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život", zaključila je.
