Sir Paul McCartney još nije za penziju već je, dapače, ponosni vlasnik jednog od najzanimljivijih izdanja u prošloj godini. Treći album njegovog off projekta s Youthom, iznimno kompetentim producentom, bliskim suradnikom Orba i nekadašnjim basistom kultnih Killing Joke, posjeduje svu eklektičnu genijalnost Beatlesa i vjerojatno je najbolje uz što je potpisao svoje ime još od raspada "fab foura".
The Fireman startaju ploču blues prljavštinom "Nothing Too Much..." u kojoj sir Paul urla kao ranjena zvijer, nakon čega nam serviraju pop perfekciju ("Is This Love?", "Sun Is Shining"), ambijentalom obojenu elektroniku ("Travelling Light", "Lovers In a Dream") i sve čega su se u 24 sata snimanja mogli sjetiti.
McCartney na kraju albuma prvo prepušta dirigentsku palicu
Youthu i Orbovskoj brijačini "Universal Here, Everlasting Now" da
bi je odmah uzeo
nazad u akustičnoj "Don't Stop Running", pjesmi toliko
lijepoj da će vas uz nju obuzeti osjećaj kao da lebdite
oblacima ili šetate rajskim vrtovima. Što se stihova tiče, Paul
se povremeno osvrnuo i na mučan razvod s Heather Mills iako je i
taj obračun odradio s mjerom i dostojanstvom punokrvnog engleskog
velikaša.
Uglavnom, novi razlog da bivšeg Beatlea smatramo jednim od najvećih pop skladatelja uopće.
