Iz rata je, priča Milivoj Urem, izišao s dijagnozom PTSP-a. Pokušavao se zaposliti, ali nije išlo. Otac mu je umro 1996., supruga otišla s djetetom, a on ostao s majkom koja tada nije imala ni punu mirovinu.
''Živjeli smo u našem stanu u Šibeniku, bez struje, više gladni nego siti. Kao veteran i te kako sam osjećao na svom zdravlju posljedice godina provedenih u ratu. Kako nisam mogao dobiti posao, bio sam prisiljen preko Zavoda za zapošljavanje uzeti kredit za samozapošljavanje, u iznosu od 260 tisuća kuna, na rok od šest godina i otvoriti obrt za trgovinu ribom i školjkama'', iznosi svoju tešku životnu dramu Urem.
Međutim, u to su vrijeme uvjeti bili nemogući, vladalo je ilegalno tržište, a nije bilo nikakve državne zaštite, posao nije išao i nakon tek nešto više od godinu dana morao je zatvoriti obrt. A kredit vratiti.
''Tako sam ostao bez svoga doma, majka i ja prodali smo stan. Kredit sam vratio, ali mi je ostao dug na račun neplaćenog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Razbolio sam se, izgubio 30 kilograma i završio u bolnici. Dijagnosticiran mi je najteži oblik dijabetesa, tip 1. Ostao sam bez ikakve radne sposobnosti, a nisam imao nikakva primanja. Tek 2005. dobio sam opskrbninu koja je tada iznosila 892 kune. Zbog nesposobnosti za rad, 2006. ostvarujem pravo na mirovinu koja iznosi 1.626 kuna, jer na reviziju nije bilo dostavljeno moje drugostupanjsko rješenje o statusu HRVI 30 posto, pa sam u dvije godine, do iduće izmjene mirovine, oštećen za 12 tisuća kuna'', rekao je.
Dodao je i kako mu je danas mirovina 2.266 kuna, ali mu za vratom puše Porezna uprava s dugom od 30 tisuća. Obraćao se svim nadležnim institucijama, molio pomoć jer mu je ugrožena egzistencija i osnovna ljudska i ustavna prava, ali bez uspjeha, piše Slobodna Dalmacija.
Pomoć tražio i od Jadranke Kosor
''Svaki mjesec od te mizerne mirovine plaćam alimentaciju za dijete 500 kuna, a i za lijekove mjesečno trošim najmanje 500 kuna. Recite, kako da sa svojim primanjima vratim dug?'', upitao je.
Urem se dvaput obraćao Jadranki Kosor, kao ministrici branitelja i premijerki, Ministarstvu branitelja, Ministarstvu financija i Središnjem uredu Porezne uprave, koji ga je uputio na Područni ured u Šibeniku kao onaj koji o tome odlučuje.
''Direktor Područnog ureda odbio je moj zahtjev iako zakon kaže doslovce: Ako bi izvršenje naplate duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe ovršenika i članova kućanstva, porez se može otpisati u cijelosti ili djelomično. A ako moje osnovne životne potrebe nisu ugrožene, kod svih dijagnoza koje imam, a s ovakvim primanjima, recite čije jesu? Ovo je za mene smrtna presuda'', poručio je Urem.
Vezani članak:
arti-201103310058006 arti-201103250750006