Priča je ovo jednog Puležana, 54-godišnjaka iza kojeg su desetljeća nesigurnog zaposlenja, rada i života na određeno. Pristao je podijeliti svoja radnička iskustva, razumljivo, bez navođenja imena jer je i dalje ovisan o tom "novom slobodnom tržištu rada", čiju daljnju deregulaciju neki i dalje prizivaju.
"U jednoj autokući su mi produžili ugovor, opet na tri mjeseca. Super, ima nade, mislim si, i nakon mjesec dana - otkaz. I to su mi dali otkaz u dva i pol. Radiš do tri sata i gotovo. Elegantno su mogli ne produžiti mi ugovor, ali ne, produžili su ga i nakon mjesec dana raskinuli prije roka. Neki ti raskinu ugovor i na pola mjeseca. Osjećaš se nemoćan, posve te drže u šaci, raspolažu tvojim vremenom, tvojim životom, govori za Glas Istre, otac dvoje djece.
VEZANE VIJESTI
Nakon godina rada u Italiji, ovaj sada nesretni hrvatski zaposlenik, odlučuje se 2006. godine vratiti u domovinu gdje osniva obitelj i traži posao u rodnoj Istri. Po struci tokar zapošljava se u bravariji, prvo na crno, onda ga gazda i prijavljuje, ali nakon nekoliko mjeseci više nije bilo plaće. Da nema para. I do tada im je službeno uplaćivao minimalac, a ostalo davao na ruke, nako u prolazu, po 500, tisuću kuna... Onda je stiglno puno posla i gazda je tražio da rade prekovremeno ali i dalje bez plaće. Tada su se posvađali, zaprijetio je i tužbom i onda mu je ipak isplatio zaostatke, ali je i po to morao ići dva-tri puta. Doprinosi su uplaćivani redovno, ali ne za mjesece za koje nije dobio plaću.
Uslijedile su godine prelazaka s posla na posao. Radi kao instruktor vožnje, vozač za dostavu raznih proizvoda, mehaničar na održavanju vozila i voditej autoservisa, teleoperater, prodavač u trgovinama autodijelova i nautičke opreme. Na brojnim razgovorima nije "prošao". Primjerice, za vozača u transferu aviogostiju nije bio pogodan jer je "obiteljski čovjek, s djecom, pa ne bi mogao uskočiti usred noći , odvesti se na drugi kraj zemlje". I tako je u posljednjih devet godina skupio možda pet-šest godina radnog staža, piše Glas Istre.
