arti-201011170482006Danas je Igor Štimac nogometni radnik pun energije s neskrivenom ambicijom da zasjedne na čelo hrvatskog nogometa i povede ga prema promjenama. U tome mu u prilog ide zasićenje dosadašnjim predsjednikom Vlatkom Markovićem, kao što mu ne ide u prilog buran ne samo nogometni život. O njemu, uostalom i sam Štimac voli reći da je bio pretjeran, ispričavajući se pritom 'svima koje je povrijedio'.
No, u ovome vremeplovu isključivo ćemo se pozabaviti Štimcom kao sportašom. Bio je on vrhunski nogometaš koji je u reprezentaciji Hrvatske pružao sjajne partije, kao i u Hajduku, vinkovačkom Dinamu, Cadizu, Derby Countyju, West Hamu.
U hrvatskoj reprezentaciji Igor Štimac je odigrao 53 utakmice, a nastupao je i za mladu reprezentaciju Jugoslavije koja je 1987. godine na Svjetskom prvenstvu osvojila naslov.
No, Štimac ne bi bio Štimac kad i oko njegovog igranja za reprezentaciju ne bi bilo prijepora. Tako je uz onaj krasan gol Italiji u čuvenoj pobjedi u Palermu ostalo u reprezentaciji zapamćeno (ne)opravdano Štimčevo isključenje u četvrtfinalnoj utakmici eurospke smotre 1996. godine u Engleskoj. Bila je to jedna od najboljih utakmica Vatrenih, kad je sudac Sundell otvoreno stao na stranu Nijemaca, dosuđujući Elfu sve, Hrvatima ništa.
U toj utakmici gdje je Sundell jedva dočekao suditi jedanaesterac za Nijemce nakon što je lopta poodila Jerkana u ruku, a ne isključiti Klismanna za brutalnost nad Vlaovićem, kruna hrvatskog bijesa se dogodila nakon što je sredinom nastavka isključen upravo Štico zbog prekršaja na sredini igrališta. Hrvatska je tada i konačno pala, ali opet uz pomoć suca koji je kod pobjedonosnog gola pomogao Nijemcima ne sudivši prekršaj u napadu.
Kakogod bilo, Štimac je u manjem dijelu medija proglašen krivcem zbog isključenja, iako je u toj utakmici 'osuđen' tek zbog Sundellove pristranosti.
Sam ističe, kad ga danas pitate o detaljima njegove karijere da je 'živio' za 'osvetu'. I sudjelovao je u njoj, u čuvenoj 3:0 pobjedi protiv Njemačke dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj.
Štimac je i prije tog prvenstva bio u žiži zanimanja, jer ga na prvotnom popisu od 50 nogometaša za to natjecanje, koje je Blažević objavio šest mjeseci prije prvenstva, nije uopće bilo.
"Mislio sam da sanjam", govorio je tada Štimac koji je ipak uvršten na popis 22 igrača za Francusku. I bio, kao i svi ostali u tadašnjoj momčadi, na najvišoj visini zadatka.
Zadnju utakmicu za Hrvatsku je Štimac odigrao 2000.godine u Glasgowu protiv Škotske. Hrvatskoj je tada pod vodstvom Mirka Jozića imperativno trebao bod protiv Škotske u kvalifikacijama za SP u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine. Obrana je bila osakaćena ozljedama, iz 'naftalina' se izvadio Štimac koji je bio najbolji igrač te utakmice.
Danas je Štico ipak tek nogometni djelatnik, a kako u Hrvatskoj s vi brzo živimo i ovi detalji se gube u ropotarnici prošlosti. Zato, eto, postoji vremeplov. Bez 'za' i 'protiv' Štimca ili Markovića. To je ipak neka druga priča.