PREDJELO
Čile – Honduras Onima koji se još nisu odlučili za koga će navijati, predlažemo Čile – zemlju koju su (valjda zbog slične obale) naselili mnogi Dalmatinci i ostvarili ogroman utjecaj na tamošnju kuhinju, politiku, znanost i natjecanja za miss. Pa, valjda onda i na nogomet... Osim toga, Čile je i postojbina krumpira – dobro bi im došao koji protiv Hondurasa, također simpatičnog tima iz zemlje toliko zaluđene nogometom da je zbog njega prije 40 godina zaratila sa susjednim El Salvadorom... Hondurašani će i u Africi "kuhati" kao da im o tome ovisi život!
GLAVNA JELA
Španjolska – Švicarska Svi pričaju o fantastičnoj španjolskoj paelli i konačno je došlo vrijeme da je probamo. Švicarci imaju jako fine sireve koje Ottmar Hitzfeld majstorski stapa u ukusni fondue, ali tko će se zamarati time pored Del Bosquevog gastronomskog remek-djela?
Južna Afrika – Urugvaj I jedni i drugi u prvom su kolu škrtarili na porcijama i ostavili nas gladnima. Za očekivati je da će sada servirati nešto ambicioznije – posebno domaćini, koji će biti pod pritiskom publike i željeti se primaknuti prolasku skupine prije obračuna s Francuzima. Hoćemo li se konačno najesti?
PRILOZI
Anarhopijanice "Somos los hinchas, más anarquistas, los mas borrachos, los más anti-fascistas..." Mi smo navijači, najveći anarhisti, najveće pijanice, najveći antifašisti – pjevaju Čileanci. Pa kako nećete navijati za njih!?
Popularan za popi**it U bizarnom izboru "najpopularnijeg nogometaša svijeta" Međunarodnog saveza za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) glasalo je preko 900.000 ljudi iz cijelog svijeta, a uvjerljivo je pobijedio 37-godišnji napadač Carlos Pavon iz Hondurasa. I to nikome nije bilo sumnjivo, jer prethodne dvije godine je u tom izboru pobjeđivao Egipćanin Mohamed Aboutrika. A da se ukine taj IFFHS?
12. igračManuel "el del Bombo" Cáceres najpoznatiji je navijač na svijetu, koji od 1982. prati Španjolsku na svim utakmicama. Prepoznatljiv po crvenom dresu s brojem 12, baskijskoj beretki i bubnju u koji lupa, zavjetovao se da će putovati na 12 Svjetskih prvenstava (ovo mu je osmo) i tek onda se povući.
Kad već neće Petrić i Rakitić... Čak tri igrača rođena na Kosovu igraju za Švicarsku: Valon Behrami, Xherdan Shaqiri i Albert Bunjaku, a u širem izboru bila su još dvojica – svi su doselili u zemlju kao djeca početkom devedesetih.
Il' me ženi il' odštetu plati Prošlog ljeta, južnoafričku zvijezdu Stevena Pienaara (čita se Pinar, isto kao što je Mokoena – Mokuna, bilo bi lijepo kad bi HTV-ovi komentatori to naučili) tužila je bivša djevojka i tražila poveliku novčanu odštetu zato što je – nije oženio! Cura je u tužbi navela da ju je Steven snubio lažnim obećanjima i prekinuo dvogodišnju vezu "bez opravdanog razloga"... Tužba je odbačena.
DESERT
Party, partySebastián Eguren, trenutno igrač švedskog AIK-a, navodno je najveći partijaner u urugvajskoj momčadi, kojemu noćni život nije nimalo stran. Prije šest godina ispao je pozitivan na testu za kokain i prijetila mu je duga suspenzija, ali izvukao se ustvrdivši da je samo pio čaj od koke – popularno piće u Južnoj Americi. To, doduše, nije objasnilo njegovo divljanje nekoliko noći ranije, kada je u mahnitom plesu rušio sve pred sobom po disku, al' dobro sad...
A LA CARTE Nogometni gurmani Najbizarnije pripreme za utakmice imali su Čileanci na SP-u 1962., održanom u njihovoj zemlji. Prije svake utakmice jeli bi hranu tipičnu za zemlju svojih suparnika: puno sira prije Švicarske, špagete za Italiju, pa njemačku čokoladu čekajući Elf! Prošli su skupinu s dvjema pobjedama i jednim porazom (čokolada im baš nije sjela), a zatim odlučili otići još korak dalje – nevjerojatno, ali svi članovi prve momčadi su prije četvrtfinala sa Sovjetskim Savezom trgnuli po par votki! Pobijedili su 2-1. Onda je došlo polufinale s Brazilom, Čileanci su se nakrkali kavom i izgubili 4-2: možda ih je kofein razbudio, ali i izazvao probavne smetnje, tko zna? Jedino što nitko nije uspio saznati što se u taboru domaćina jelo ili pilo prije utakmice za treće mjesto s Jugoslavijom, koju su dobili 1-0. Ćevapi? Šljivovica? Janjetina s ražnja?
Kimova ekipa se hrabro držala i da Maicon nije majstorski opalio, danas bi slavili učinkovitu sjevernokorejsku obranu čija osnovna snaga ne dolazi iz puno treninga i trčanja, nego iz magične riječi za podizanje duha koja je ujedno i nadimak reprezentacije. Chollima je ime mitskog konja s krilima koji je mogao učiniti ama baš sve. Kim Il Sung, popularni korejski bivši predsjednik, otac nacije i otac sadašnjeg predsjednika Kim Jong Ila, uspostavio je Chollimu kao primjer čiji put i dijela treba slijediti cijela nacija. Nasuprot Chollimi, sinoć je stajao Exu, moćno afričko božanstvo bez kojeg je brazilski nogomet nezamisliv. Brazil je zemlja čijih cca 70 milijuna stanovnika ima dodir sa suvremenijim verzijama Candomble religije, mješavine kršćanstva i drevnih afričkih vjerovanja koja su u Brazil dospjela preko robova, te su se do danas održala i raširila kroz miješanje potomaka robova s drugim stanovništvom. U tome je Brazil odličan primjer mirnog suživota i miksa rasa i religija pa skoro svaki klub ima službenog, katoličkog svećenika i neslužbenog, tajnog, negdje skrivenog crnog vrača koji prakticira macumbu, bizarni oblik crne magije, koja je već nebrojeno puta odigrala presudnu ulogu u uspjehu brazilskih momčadi.
MOĆNI BOG EXU
Nautico, klub iz Recifea, još uvijek duguje bika Exuu. Otac Edu, macumba svećenik, 1962. tajnom, ritualnom ceremonijom označio je početak uspjeha Nautica, koji je sredinom 60-ih bio prvak države Pernambuco čak četiri puta. Tada su ga bijeli vlasnici istjerali iz kluba i tim je počeo gubiti i tonuti u prosječnost. Vratili su se po Edua i tražili ga pomoć, Edu je reagirao molbama Exuu i Nautico je ponovno bio prvak, ali otac Edu nije dobio svojeg bika kojeg je obećao žrtvovati Exuu pa Nautico opet odlazi u prosječnost. Tri desetljeća kasnije Nautico je ipak odlučio dati bika ocu Eduu. No, vijest o mogućem žrtvovanju se pročula i masakr je spriječen, a iako je Nautico dofurao bika ocu Eduu, Exu još nije zadovoljen jer nije bilo rituala i darivanja Exua.
MOŽE I DOBAR VISKI
Današnji macumba rituali nisu tako brutalni i svode se na prinošenje žrtve Exuu u obliku fino narezanih bifteka, kuhanih jaja, alkohola i cigara te obaveznih dresova koje daju sami igrači klubova. Može i dobar viski. Vasco De Gama i Corinthians igrali su 2000. finalnu utakmicu na Svjetskom klupskom prvenstvu i bio je to dvoboj između tada dva najjača kluba u Brazilu koji su predstavljali i veliki nogometno-političko-ekonomski animozitet između Rija i Sao Paola. Odlučujući penal za Vasco promašio je legendarni Edmundo, a otac Nilson, svećenik Corinthiansa i kultna ličnost Sao Paola, veliki obožavatelj parfema i žena, rekao je novinarima: "Exu je plaćen da zaustavi Edmundov udarac. Platili smo mu s puno bifteka i viskijem." Iako priča na prvi pogled ne zvuči baš uvjerljivo, morate znati da je otac Nilson 1976. pozvan da skine uroke s Corinthinansa koji 22 godine nije bio prvak. Otac Nilson je, nakon niza ozbiljnijih žrtvovanja (ovce, bikovi), iskopao duboku rupu na sredini terena i pronašao žabu (mitsku životinju u Candombli), ljudske zube i bedrenu kost, a Corinthians je iste sezone postao prvak s ne baš nekom momčadi. Imao je svoj ured u klupskim prostorijama.
NEKA GORE STATIVE
Luđi od oca Nilsona je otac Santana, svojedobno službeni fizioterapeut Vasca De Game, koji je prije svake utakmice odlazio na groblje, nakon utakmica bi palio svijeće u centralnom krugu terena, a kada bi posebno bilo loše, zapalio bi stative. Kasnije mu je pukao film i otišao je živjeti u Kuvajt, gdje postaje fizioterapeut kuvajtske reprezentacije, a kako je, isto kao i otac Nilson, veliki ljubitelj žena, ostaje neko vrijeme živjeti u zaljevskom haremu.
Bojan Mandić
