Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prvo je izgovorila da se neće miješati u referendum, u skladu s preporukama venecijanske komisije, ali je onda izgovorila: "Očito su građani davanjem potpisa za referendum pokazali da žele promjene, da žele da se na neki način malo protrese taj politički život u Hrvatskoj i političke elite."
Cijela je situacija odmah izazvala i propitivanje je li predsjednica svojim istupom prešla granice svojih ovlasti, te smo zamoliti za komentar dr. sc. Samira Vrabeca, znanstvenog suradnika na polju ustavnog prava da komentira ovu situaciju.
Čini se da posljednji istupi Predsjednice RH u očima dijela hrvatskih građana neće usporiti, već samo pospješiti slobodni pad kojemu je izložen ugled državnih institucija.
Trenutačni ustavni okvir ovlasti Predsjednika RH, dakle same državne institucije s vremena na vrijeme biva izložen propitivanjima prikladnosti odnosno potrebe za promjenama. Već ovisno o tome je li konkretnom nositelju/ci to "carevo ruho" potaman, preveliko ili premaleno.
Riječ je, naime, o samom karakteru i ličnosti osobe koja obnaša ovu funkciju, kao i okolnostima u kojima ju je njezino obnašanje zateklo. Državni poglavar s najmanjim opsegom ustavom povjerenih mu ovlasti može snagom svoje osobnosti i ugleda, dakle autoritetom koji uživa u javnosti utjecati na politički život svoje zemlje više od svojega "kolege" u drugoj državi sa širokim ustavnim opsegom ovlasti.
Institucija koju čini jedan čovjek
Budući da je riječ o instituciji koju čini jedan čovjek posebno je pitanje odakle taj autoritet počiva: isključivo na stranačkoj podršci i pripadnosti ili i na osobnim dostignućima i neupitnom moralnom ugledu.
Naravno, pod pretpostavkom da među političkim strankama i građanima postoji takav stupanj političke kulture koji će ove čimbenike pravilno poredati i vrednovati na ljestvici društvenih vrijednosti.
Premda je Predsjednik politička funkcija koja o svemu može imati svoj stav, oni koji je obnašaju i koji se za nju kandidiraju trebaju unaprijed biti svjesni i spremni na posebnost svoga položaja. U našem parlamentarnom sustavu institucija Predsjednika bi trebala biti sklonija samoograničavanju i rezerviranosti u iznošenju političkih stavova.
Predsjednica se okrenula populizmu
To ne znači da ne treba imati stav i da mu je zabranjeno iznositi ga. Nemati stav je loše, ali iznositi stav o svemu je lošije. Suzdržanost u istupanju i pomno biranje zaista stožernih i suštinskih državnih i društvenih tema daje na težini stavu kada se odluči istupiti, jer gotovo sve bi se moglo podvesti pod ovlast o brizi za "redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti".
Premda neprestano ukazuje na opasnost populizma, pojedini istupi Predsjednice RH, a osobito posljednji u pogledu referenduma građanske inicijative ukazuju da niti njoj populizam nije stran.
Premda se "drži preporuka Venecijanske komisije o nemiješanju", iznosi "... moj je (Predsjednice RH, op.) čvrsti stav da se mora poštovati volja naroda. Koliko mi je poznato, u ovom slučaju je skupljeno dovoljno potpisa za referendum. Za nas političare je posebno bitno da uključimo volju naroda koji je davanjem potpisa za referendum pokazao da želi promjene."
Predsjednica prejudicira da je sve okej
Iz rečenog se da zaključiti da Predsjednica koja treba brinuti o redovitom djelovanju državne vlasti i koja je predstavnica svih građana, prije nego što su iscrpljeni svi koraci nadležnih državnih tijela u proceduri do mogućeg raspisivanja referenduma, prejudicira da su ispunjene sve ustavnopravne pretpostavke za njegovo raspisivanje.
A možda ukazuje i kakav bi rezultat eventualno raspisanog referenduma trebao biti, premda za sada jedino znamo da ga je iniciralo oko 10% ukupnog broja birača s prebivalištem u Republici Hrvatskoj.
Pri tome želim naglasiti kako se iz ovoga mojeg mišljenja o ovom predsjedničinom postupanju ne mogu izvlačiti zaključci koji bi se na afirmativan ili negativan način određivali prema pitanju ispunjavanja ustavnopravnih pretpostavki za raspisivanje referenduma ove građanske inicijative. Jer to je posve drugo pitanje...
