Nada se samo pravdi, ničemu drugome. Tom je poslovnom čovjeku bilo deset godina kada je s ocem i bratom bježao kroz šumu slušajući pucnjavu bosanskih Srba iza svojih leđa.
U danima nakon toga, u Srebrenici je ubijeno 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka.
Sljedeći tjedan Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju donijet će presudu Ratku Mladiću, bivšem generalu bosanskih Srba optuženom za srebrenički genocid i druge ratne zločine, uključujući i opsadu Sarajeva.
Njegovo proglašenje krivim 22. studenoga donijet će "neku osobne zadovoljštinu žrtvama", rekao je Salihović za Reuters u uredu svoje autoprijevozničke tvrtke u Srebrenici, kamo se njegova obitelj vratila 2004. godine. Ali neće donijeti ništa drugo, a sigurno neće zacijeliti duboke traume i još uvijek postojeći jaz podjela, dodao je.
"Za većinu Srba on će ostati junak, ostalima će i dalje biti krvnik i zločinac, a mi ćemo i dalje živjeti svatko na svojoj strani, jedni uz druge i nikada zajedno", rekao je.
"Nosimo teret stravičnog zločina koji opterećuje međunacionalne odnose", dodao je.
Srbi tvrde da su obje zajednice žrtve
Ostavština zapovjednika koji je vodio vojsku bosanskih Srba u brzom preuzimanju dvije trećine zemlje tijekom 1992-95 još uvijek razdvaja Bošnjake i Srbe.
Za srebreničke muslimane, Mladić je simbol kaosa i ubojstava koji su uslijedili nakon što su njegove snage zauzele istočne enklave pod zaštitom UN-a gdje je utočište potražilo oko 40.000 muslimana iz istočne Bosne.
Srbima je ponosni general, uspješan u osvajanju teritorija s malo žrtava na svojoj strani.
Aktualni gradonačelnik Srebrenice Mladen Grujičić, etnički Srbin, kaže da srebrenički masakr nije genocid i da su dva međunarodna suda koja su tako presudila nenaklonjena Srbima. "Trebat će još mnogo godina da se otkrije cjelokupna istina, koja ne favorizira nijednu stranu", rekao je Grujičić za Reuters.
"Kada su visoki politički ulozi na stolu, obje zajednice su žrtve", dodao je bez drugih objašnjenja.
"Život po kazni"
Srebrenica je sada grad u kojemu živi oko 7000 bošnjačkih muslimana i Srba. Stanovnika je sve manje. Žive jedni uz druge, sumnjičavi jedni prema drugima i podijeljeni prošlošću.
Jedino što im je zajedničko je siromaštvo. U gradu su prazne kuće koje su ljudi napustili u potrazi za boljim životom.
Danas je jedina gradska 'znamenitost' groblje sa 6.750 snježnobijelih nadgrobnih spomenika (nišana). Ostale žrtve još nisu pronađene.
"Godine 2010. pokopala sam svoju djecu i muža. Nikome se to više nikad ne smije dogoditi. Sada živim sama, a nisam trebala živjeti sama da nije bilo nekih usijanih glava", rekla je Hatidža Mehmedović.
Ta 66-godišnja žena svaki dan obilazi grobove muža i dvojice sinova ubijenih u pokolju za koji se smatra da je najgore masovno ubojstvo u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. "Nije ovo život, ovo je pakao, život po kazni", rekla je Mehmedović za Reuters.
Dalje, u smjeru jugozapada, u Mladićevu rodnom mjestu Božanovićima njegovi rođaci također čekaju sudsku presudu. Boje se da bi mogao biti osuđen za zločine koje, misle oni, nije počinio. "Bio bih najsretniji da umre prije presude", rekao je njegov ujak Mile Mladić za Reuters.
"Onda bismo mu u selu podignuli veliki spomenik i napisali istinu. Sve ovo što se dogodilo ne odgovara istini. General nije kriv", rekao je. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će presudu Ratku Mladiću u srijedu, 22. studenoga.
