ZAGREB - Ravnateljica Instituta Ruđer Bošković (IRB) odbija i po cijenu svoje smjene u prostor Instituta smjestiti radioaktivni otpad iz cijele države jer se nalazi u neposrednoj blizini središta Zagreba, te ističe da bi potpisivanjem takvog ugovora na sebe preuzela odgovornost za Zagrepčane te zaposlenike Instituta.
IRB u priopćenju navodi da ravnateljica "ima rezervu" prema potpisivanju ugovora na zahtjev Državnog zavoda za zaštitu od zračenja (DZZZ), po kojemu bi u prostoru IRB-a bilo nacionalno skladište radioaktivnog otpada, napominjući da je ravnateljica jedina kazneno i materijalno odgovorna za sve osobe koje se nalaze u prostoru IRB-a, na kojemu dnevno radi oko 900 zaposlenika i više od 200 vanjskih suradnika.
Naglašava i da se institut nalazi u neposrednoj blizini središta grada i prometnica kojima dnevno prolazi velik broj ljudi, te bi, ističe Ramljak, potpisivanjem ovakvog ugovora na sebe preuzela odgovornost i za te ljude. Pritom podsjeća na naputak o skladištenju radioaktivnog otpada Međunarodne agencije za atomsku energiju, u kojem stoji i da područje oko takvog skladišta ne smije biti u naseljenom i prometnom području, te da lokacija mora odgovarati uvjetima za transfer radioaktivnih materijala.
"Podržavam napore Vlade RH za ulazak Hrvatske u EU, ali ugovor koji nije jasno definiran ne želim potpisati ni pod cijenu smjene", ističe ravnateljica Instituta, upitavši kako se misli skladištiti radioaktivni otpad u centru Zagreba, a da se ne razmišlja o trajnom rješenju.
"Ovdje se ne radi samo i IRB-u, već o građanima Grada Zagreba i ja djelujem po svojoj savjesti, Statutu IRB-a i zakonima RH, ako je to razlog za moju smjenu, onda neka tako bude", poručuje.
IRB u priopćenju napominje da DZZZ i nadležna ministarstva u zadnjih deset godina nisu našli odgovarajuće rješenje za centralno skladište za cijelu državu, iako je svaka zemlja, prema regulativi Europske komisije, to dužna učiniti do 2014.
Podsjeća i da je ravnatelj DZZZ-a Dragan Kubelka još 2006. od IRB-a tražio da mu iznajmi dio svog privremenog skladišta koji bi bi korišten kao centralno skladište, što je tadašnji ravnatelj IRB-a Mladen Žinić odbio, ali je, budući da rješenja nije bilo i dalje, ponekad izlazio u susret i skladištio radioaktivni otpad niske i srednje razine radioaktivnosti.
IRB navodi i da je Vlada krajem 2009. donijela odluku kojom se IRB određuje kao središnje mjesto u državi za skladištenje radioaktivnog otpada, te za izvršenje te odluke zadužila Kubelku, koji je početkom ove godine donio IRB-u prijedlog ugovora, koji, ističu na Institutu, nije jasno definirao rok na koji bi se radioaktivni materijal skladištio, jasan popis svih vanjskih izvora zračenja, te jasne načine financiranja.
Ugovor nije potpisan ni, kažu na Institutu, i zato jer nije uključivao ekspertnu analizu da je trenutno IRB-ovo skladište adekvatno za dugoročni prihvat, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da se skladište nalazi u gusto naseljenom, trusnom i seizmološki nestabilnom području.
Tek kasnije je Kubelka, na inzistiranje Danice Ramljak, uvrstio neke stavke u ugovor, ali ni u novom ugovoru nije definirano što znači privremeno niti su ponuđene garancije Vlade da će u kratkom roku (ne duljem od 5 godina) pronaći trajno rješenje, ističu u IRB-u, te navode da ravnateljica uživa jaku potporu Kolegija ravnatelja, Znanstvenog vijeća Instituta i svih njegovih zaposlenika te velike većine akademske zajednice.
