IvanVukas iz sela Ljuta kod
Tijarice, nedaleko od granice s Bosnom, po struci je inženjer
elektronike, no nakon što se iz Splita, gdje je bio na
školovanju, vratio u rodno selo Dalmatinske zagore, nije ni
slutio da će postati jedini stanovnik tog mjestašca, piše
Slobodna Dalmacija.
Selo Ljut inače je sačinjeno od zaselaka Vukasi, Grubišići,
Šipići i Blaževići, a sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća
naseljavalo ga je šezdesetak obitelji.
47-godišnji Ivan i njegova supruga Blaženka te
njihov petogodišnji sin Božo dobiju oko tisuću
kuna godišnje u ime poticaja za život u brdsko-planinskom
području, kao i jednokratnu naknadu kad im se oteli tele. Sada
imaju nekoliko grla junadi, od kojih su osobito ponosni na
ljepoticu, kravu imena Kolinda.
"Bože sačuvaj da netko i pomisli na ruganje! Što je u moru
srdela, to je na selu krava: hraniteljica obitelji! Ovoj smo dali
odavno to ime jer je prekrasna, čista i blistave žute dlake, te s
velikim trepavicama", kazao je Ivan za
Slobodnu Dalmaciju.
Iako su i Ivan i Blaženka formalno nezaposleni, imaju svoje meso
te suhomesnate prizvode, mlijeko i proizvode: sir, maslac,
jogurt, povrće, kiseli kupus, sokove... Prave i svoje slatko,
kolače, džemove te imaju voćnjak i domaće orahe.
Ivan je svjestan činjenice da sela umiru, no tvrdi kako je njima
u Ljutu baš lijepo. "Svoje blizance, koji su ove godine maturanti
Matematičke gimnazije u Splitu, potičem da nastave školovanje jer
znam kako je meni bilo stalo do toga", kazao je Ivan.
Vukasi imaju za svoje potrebe traktor i auto, no od najvažnijih
'pokretnina' tu je junad, dvadesetak komada peradi, kobila
Severina i nekoliko svinja.
"U Hrvatskoj triba prostituciju hitno legalizirat, i po selima
(točnije, najmanje 25 kilometara daleko od grada) otvorit
bordele! Tako bi cili svit dolazija u Zagoru, sve bi procvalo, a
država bi lipo zaradila. A za početak, moglo bi se otvorit i koji
starački dom; najbliži je u Buškom Blatu, preko granice", poručio
je inženjer i obiteljski čovjek Ivan Vukas, ponosni stanovnik
sela Ljuta , piše
Slobodna.