Trudna samohrana majka djecu hrani ostacima iz kontejnera!

Ako smo u nečemu dobri - onda je to vječno moraliziranje. Pa evo odmah dobrog povoda: Bjelovarčanka ĐurđicaKrivačić živi od četiri tisuće kuna. Za hrvatske prilike - i nije tako loše! Jer, svi smo čuli one nevjerojatne priče o umirovljenicima čudotvorcima koji preživljavaju s nekoliko stotina kuna mjesečno.

Međutim, za sve koji se već hvataju kalkulatora, spomenimo samo da s tom "silnom" svotom trudna Đurđica Krivačić prehranjuje čak četvero djece. Ili točnije, novac već prvog u mjesecu razdijeli na režije i održavanje ruševne kuće, a onda djecu, nažalost, prehranjuje iz kontejnera.

Đurđica ima samo 25 godina i čeka peto dijete. I sad ponovo možemo početi mudrovati. Ali nećemo. Stvari su takve kakve jesu, a njezin život ipak je njezina odluka, drugima možda potpuno nerazumljiva. Pa da je Đurđica i učinila neshvatljive, možda čak i pogrešne korake, njezina malena djeca ipak ničime nisu zaslužila ručak iz kontejnera. Ova nam je žena pristala otkriti tajne preživljavanja u Hrvatskoj, savjete za koje se svi nadaju da im nikada neće trebati.

"Pudingi za djecu. A rok trajanja? Nisu meni važni rok trajanja. Glavno da se jede i da su u cjelosti. Ni djeci ni meni nikad nije bilo zlo od te hrane. To vam je sve skupa. Ima tu još nešto. Prašak ili brašno. Sad slušajte. Ljudi rađe bacaju nego da pomognu sirotinji", kazala je Đurđica.

Đurđica je ustvari glasnogovornik one Hrvatske o kojoj svi šute. Onih ljudi koji napamet znaju raspored kontejnera po gradu. One sirotinje koja iz ovih prljavih odlagališta izvlači plastične boce, ali i ostatke hrane. Onih ljudi koje tako lako kritiziramo, a tako rijetko pokušavamo razumjeti.

Đurđica svaki dana djeci kuha tjesteninu i krumpir. Pa se onome što očajna majka iskopa iz kontejnera djeca raduju kao poslastici.

Iz prljavih je kontejnera Đurđica svoju djecu znala počastiti slatkišima, igračkama i odjećom. Sirotinjski obroci mogu se skuhati i od ostataka hrane ispod štandova na gradskoj tržnici.

Osim toga, pred kraj radnog vremena hrana je znatno jeftinija. Osim toga, na kraju dana ispod štandova se može pronaći dosta iskoristivog otpada.

Kad ima - onda zaviri i u velike shopping centre. Jer, u moru primamljivih proizvoda, oni nude i police s akcijskim cijenama.

Od mesa jede isključivo piletinu, i to onu na kojoj velikim crvenim slovima piše da je pred istekom roka valjanosti.

Ovoj ženi, nažalost, ništa nije ni staro ni prljavo. Živi od našeg smeća i nije joj jasno zbog čega se hrana baca. Pogotovo dok u ovoj recesijskoj Hrvatskoj postoje siromasi koji svoje menije kroje od naših ostataka.

I prije nego se ponovo uhvatimo moraliziranja i kritiziranja, možda bismo trebali razmisliti o sudbini ove djece. Jer, ona ne smiju biti žrtva loših odluka svojih roditelja ili propusta države. Ne postoji nikakvo, ali baš nikakvo opravdanje za to da ova nedužna djeca svaki dan jedu naše smeće.