U pustinjskom kampu al-Holu na sjeveroistoku Sirije, gdje su deseci tisuća žena i djece boraca Islamske države mjesecima zarobljeni u bijednim uvjetima, simpatizeri ISIS-a redovito spaljuju šatore žena koje smatraju nevjernima. Neke žene su napadnute noževima i čekićima. U lipnju i srpnju su zatočene žene napale pripadnike kurdske straže, što je dovelo do blokade kampa.
Gotovo sve žene nose nikab, crno pokrivalo za glavu koje zahtijeva ISIS-ovo kruto tumačenje islama; neke zato što se još uvijek drže ideologije grupe, a druge zato što se boje osuda pravih vjernika, počinje svoju reportažu iz al-Hola New York Times.
Volonteri humanitarnih organizacija, istraživači i američki vojni dužnosnici govore kako je taj kamp katastrofa u nastajanju zbog 70.000 ljudi, uglavnom žena i djece koji su tamo pobjegli tijekom posljednjih borbi protiv ISIS-a u istočnoj Siriji. Žene su lišene nade, a djeca često umiru i prije nego što stigne medicinska pomoć.
Prijetnje, zastrašivanje, nasilje
Na sve higijenske, zdravstvene, sigurnosne i stambene probleme, sjenu baca i nedavno izvješće Pentagona koje upozorava kako nije sporno da se ideologija ISIS-a širi u kampu, dok se istovremeno njihove snage pregrupiraju. Mnoge su žene javno odbacile pripadnost Islamskoj državi, no i dalje je nepoznat broj pristalica koje prijete, zastrašuju i povremeno napadaju volontere i istraživače koji intervjuiraju zarobljenike. Oni pak tvrde kako je kamp nalik zatvoru te da sigurnosna pitanja često nadilaze ona humanitarna.
U kampu je i oko 10.000 stranaca iz otprilike 50 drugih zemalja, koji su ondje uglavnom nepoželjni. Kurdske su vlasti zatražile dozvolu za njihov povratak kući, jer ih nisu sposobni čuvati na neodređeno vrijeme. No, samo je nekoliko zemalja na to pristalo, uz iznimku male djece koju su zapadne zemlje odlučile prihvatiti.
Dječak iz Sirije hoda Al Holom
Žene ne znaju gdje su njihovi muževi, borci ISIS-a, i jesu li živi, iako su im vlasti obećale razgovore s rodbinom. Šatori se zimi smrzavaju, a ljeti, na temperaturama koje dosežu i 50 stupnjeva, postaju nesnosni. Voda je zaražena escherichijom coli, a djeca piju vodu iz spremnika iz kojih izlaze gliste.
Volonteri Human Rights Watcha govore kako je stanje najgore u Aneksu, dijelu u kojem su smješteni stranci, više od 7000 djece i 3000 žena. Otamo nitko ne izlazi bez osiguranja, a kurdske vlasti su zabranile pristup humanitarnim organizacijama, što otežava pružanje bilo kakve skrbi osim dostave vode i hrane.
"Oni su na ničijoj zemlji, u limbu. Zaglavili su u pustinji, u kampu koji nije opremljen za njihove potrebe, s djecom koja rastu u najgorim mogućim uvjetima, samo da bi došli do mjesta gdje su stvari, vjerojatno, još gore", rekla je Sara Kayyali, sirijska istraživačica iz Human Rights Watcha.
Najviše stradavaju djeca
"Bojimo se da je narativ radikalizirane populacije odigrao ulogu u ometanju humanitarnog pristupa. Najmlađi i najugroženiji plaćaju najvišu cijenu i patnju zbog uočenih zločina svojih roditelja", dodala je Misty Buswell, glasnogovornica Međunarodnog odbora za spašavanje, potvrđujući kako ondje nema škole, vrtića, igrališta, niti pedijatra.
Medicinska skrb je u Aneksu ograničena na dvije male klinike, koje ne rade noću, a odlazak u neku od bolnica je gotovo nemoguć, zbog čega žene same rađaju u šatorima. Buswell je rekla kako se broj smrtnih slučajeva u djece od izlječivih stanja utrostručio od ožujka te je navela da je u prvih osam mjeseci ove godine zabilježeno čak 306 smrtnih slučajeva djece mlađe od pet godina.
Žene služe i za propagandu ISIS-a. Nema dokaza o tome da kurdska straža otima djecu i novači ih u svojim redovima, da se organi umrlih zatočenika prodaju, a nema dokaza ni o ubojstvima i silovanjima što se često spominju na mreži dopisivanje Telegram.
Ciklus nasilja
Humanitarci tvrde da stražari noću često upadaju u šatore, plijene predmete ili premještaju obitelji zbog, kako kažu, sigurnosnih razloga te pucaju u zrak kako bi održali red. Čuvari su ženama oduzeli novac i dragocjenosti, pa čak i mobitele, ostavivši ih bez mogućnost nabave hrane za djecu, upozoravaju iz Human Rights Watcha.
Glasnogovornik kampa nije ništa komentirao, dok dio čuvara, uz humanitarce i istraživače, tvrdi kako su dodatne sigurnosne mjere opravdane zbog maltretiranja, uznemiravanja i nasilja. Pentagon u svome izvještaju navodi kako lokalne snage imaju resurse za pružanje samo "minimalne sigurnosti", čime se omogućuje širenje ekstremističke ideologije.
"To je ciklus nasilja. ISIS je počinio zločine protiv svijeta. Donositelji politika ne žele se baviti ni sa kim povezanim s ISIS-om. Ljudi se ponovno radikaliziraju zbog maltretiranja i vraćaju se onome što znaju“, zaključila je Sara Kayyali.
