Žrtve ratnih silovanja i danas pate: 'Silovana sam u koncentracijskom logoru, zgazio mi je ponos'

U sukobima 90-ih na području bivše Jugoslavije počinjeni su brojni ratni zločini. Među njima su i silovanja. U fokusu je pritom pogotovo veliki broj tih „zločina protiv čovječnosti“ u BiH.

"Silovana sam u koncentracijskom logoru Omarskoj gdje sam bila zatvorena 1992. godine. To je učinio Mlađo Radić koji je poslije osuđen na 24 godine zatvora. Bila sam i haška svjedokinja u tom procesu i sve sam dokazala“, kaže Sabiha Turkanović za Deutsche Welle.

Boji se da će mnogi slučajevi silovanja ostati neprocesuirani. Zato poziva sve one koji su preživjeli silovanje i druga zlostavljana da to prijave nadležnim institucijama.

"Više nikada ne mogu biti žena kao što sam bila"

Pred Haškim sudom svjedočila je i Grozdana Ćećez. Govorila je o tome kako se osjećala nakon što ju je osuđeni Hazim Delić silovao u logoru Čelebići kod Konjica 1992. godine.

 „Zgazio mi je ponos. Više ne mogu biti žena kao što sam bila", ispričala je Grozdana.

 Priča o silovanjima u Bosni i Hercegovini tijekom rata devedesetih godina nikada neće niti ispričana do kraja. Ni četvrt stoljeća nakon konflikta BiH nema točan broj ni bazu s imenima žrtava, a žrtve su bile žene, muškarci, pa čak i djeca. Po neslužbenim procjenama tijekom proteklog rata u BiH je silovano 20.000 i 50.000 osoba. Mnogi slučajevi nisu ni prijavljeni, uglavnom zbog straha od stigmatizaicje. Preživjele žrtve zlostavljannja još uvijek nemaju jednaka prava i beneficije u svim dijelovima BiH. Tek svaka deseta žrtva koristi neku vrstu besplatne pomoći u javnim ustanovama.

VEZANE VIJESTI

• Silovao je bivši HDZ-ovac? Potraga donosi potresnu priču: 'Odgurnuo me u ured, držao za ruke i leđa...'

ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia – Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju) silovanje i druge oblike seksualnog nasilja tretirao je kao zločin protiv čovječnosti, a počinitelji su procesuirani i pred lokalnim (regionalnim) sudovima, kaže novinarka BH radija 1 Mirela Huković-Hodžić.

„Posljedice tih zločina još uvijek su u velikoj mjeri netretirane i utječu na život preživjelih, odnosno pravna satisfakcija i obeštećenje su izostali. Izostala je i sistemska podrška institucija i društva. Javnost malo zna o patnjama i traumama preživjelih, a žrtve se osjećaju stigmatizirano i izolirano“, kaže Mirela Huković-Hodžić.

Zločini se ponavljaju diljem svijeta

Socijalno uključivanje i ekonomsko osnaživanje nužni su preduvijeti za inkluziju preživjelih, no bosansko-hercegovačko društvo za to nema sluha što iznova traumatizira preživjele žrtve. Zločini seksualnog nasilja ponavljaju se u sukobima diljem svijeta. Iako Ujedinjeni narodi poduzimaju aktivnosti na sprječavanju takvih zločina, oni nisu iskorijenjeni.

„Ako problem promatramo iz perspektive preživjelih žrtava, čini se da smo jako malo naučili o prevenciji 'silovanja kao oružja ratovanja'. Strahote koje su preživjele neke od žrtava silovanja i seksualnog nasilja tijekom rata u BiH dobile su sudski epilog. Prijedor, Foča, Čelebići, Vitez, Brčko, Srebrenica, Dretelj,... samo su neki od toponima gdje su takvi zločini počinjeni i koji se spominju u presudama direktnim izvršiteljima,
ali i najvišim političkim i vojnim dužnosnicima“, kaže Mirela Huković-Hodžić.

Silovani i muškarci

Društvo u BiH gotovo da i nema nikakav odnos prema preživjelim žrtvama seksualnog zlostavljanja, kaže programska menadžerica u Helsinškom komitetu za ljudska prava Aleksandra Letić.

„Kada je riječ o zločinima seksualnog nasilja koji su počinjeni tijekom rata devedesetih godina, ta se tema godinama tabuizira. Žrtve se teško rješavaju da govore, posebno one koje su preživjele najgori oblik seksualnog nasilja – silovanje. U BiH su žrtve seksualnog nasilja često stigmatizirane, a kao takve vrlo teško ostvaruju zakonska prava. Posebno je složen problem silovanih muškaraca. O tome nitko ovdje ne govori i onda je jasno zašto nema točnih podataka o broju žrtava i broju zločina zasnovanih na seksualnom nasilju“, kaže Aleksandra Letić za Deutsche Welle.

Više od trećine svih osoba osuđenih pred Haškim tribunalom proglašeno je krivima i za zločin seksualnog nasilja, pa se smatra da je taj sud imao „povijesnu ulogu" u kaznenom gonjenju seksualnog nasilja počinjenog u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

Generalna skupština UN-a je 2015. godine posebnom rezolucijom proglasila 19. lipanj Međunarodnim danom borbe protiv seksualnog nasilja u ratu. Na internetskoj stranici UN-a ističe se da je rat u BiH „jedan od prvih gdje je međunarodni sud prepoznao
silovanje i seksualno nasilje nad muškarcima i ženama kao zločin protiv čovječnosti“.