Za 20 godina svijetu se sprema globalna katastrofa, a do kraja stoljeća i propast civilizacije kakvu poznajemo. To nije mišljenje nekih bezveznjaka, nego najvećih umova, znanstvenika s američkog MIT-a, Instituta za tehnologiju iz Massachusettsa, kaže se u prilogu RTL Direkta.
Znanstvenici s MIT-a još su 1972. predviđali nekoliko mogućih scenarija za čovječanstvo. Prema onom najgorem, ako nastavimo ovako već 2040. ekonomski rast više neće biti moguć, iscrpit ćemo prirodne resurse, ponestat će hrane. Ta su scenarij ponovno razmotrili i u novoj studiji dobili isti rezultat - krah civilizacije.
'To je scenarij iz Mad Maxa'
Glad, zagađenje, kaos… Prema analizi dostupnih znanstvenih podataka težnja ekonomskom rastu po cijenu okoliša i društva do 2040. dovest će nas upravo do toga.
"To je scenarij Mad Maxa u kojem se mi borimo za preostale resurse, činimo jedni drugima vrlo neljudsko zlo. Zadnji put smo ga imali od 1941. do 1945. kada je Europa imala pojavu kanibalizma u svom krasnom velikom civilizacijskom prostoru. Ne trebamo se puštati da u to ponovo upadnemo", kaže za RTL Mladen Domazet s Instituta za političku ekologiju.
Pedeset godina kasnije, predviđanje stručnjaka s MIT-a potvrdila je i analiza Gaye Herrington iz KPMG-a, globalne mreže profesionalnih tvrtki koje nude usluge revizije, savjetovanja i porezne usluge.
"Sad je gospođa Herrington nešto temeljitije primijenila četiri modela na podatke koje imamo. Posebno je povezala zagađenje s klimatskim promjenama. U modelu inače imamo neko opće zagađenje, sad smo to brojali kao stakleničke plinove u atmosferu i oni zaista snažno rastu", ističe Domazet.
Nije sve tako crno, parametri su promjenjivi
Ukratko, ako ništa ne poduzmemo kvaliteta života past će nam na nulu. Ili još crnje - ubit će nas zagađenje dok se međusobno borimo za ostatke hrane. Herrington je ovo vrlo ozbiljno izračunala na osnovu desetak varijabli - populacije, plodnosti, smrtnosti, industrijske proizvodnje, proizvodnje hrane, usluge, neobnovljive resurse, stalno zagađenje okoliša, dobrobit čovječanstva te ekološki otisak. Ekonomisti ne misle da je sve tako crno jer su ti parametri promjenjivi.
"Uzmite primjer sirovina, recimo, niz proizvoda danas se proizvodi da ne trebaju nikakvi prirodni izvori, prirodne sirovine koje su nam nekada trebale da bismo proizveli nekakav proizvod. Prema tome ta komponenta odmah vam u račun dolazi u nekoj drugoj dimenziji", kaže Luka Brkić s Fakulteta političkih znanosti.
'Sve ovisi o nama. Ne znam je li to dobro ili loše'
Stoga, kaže Brkić, ekonomski rast ne treba zaustavljati, nego se čovjek treba prilagoditi. A ako je vjerovati istraživanju to neće biti teško jer nas neće puno ostati.
"Prema njezinom modelu, populacija brojčano pada ispod one početkom 20. stoljeća. U Hrvatskoj to znači manje od milijun ljudi", kaže Domazet.
"Sve ovisi o nama jer na kraju na krajeva izvan te naše zajednice, ljudske iznad tih država nacionalnih država, globalnih odnosa nema ništa kad je riječ o našem djelovanju na ovom planetu. Opet ostaje sve u našim rukama. Ne znam je li to dobro ili loše, ali je definitivno tako", kaže Brkić.
