NATO je sredinom veljače potvrdio da njegov dugogodišnji glavni tajnik, Jens Stoltenberg (63), u listopadu odlazi s dužnosti. Otvorilo je to pitanje, tko će zamijeniti bivšeg norveškog premijera, na čelu funkcije koju je Stoltenberg obavljao dugih devet godina?
Iako se isprva razmatrala opija o produljenju mandata Stoltenbergu, kako bi mogao nastaviti voditi NATO u krizi uslijed rata u Ukrajini, njegova glasnogovornica Oana Lungescu to je demantirala sredinom veljače: "Mandat glavnog tajnika Jensa Stoltenberga produljen je tri puta i bio je na dužnosti gotovo devet godina. Mandat mu istječe u listopadu ove godine i nema namjeru tražiti još jedan."
Inače, Stoltenberg je svoj mandat namjeravao prekinuti prije godinu dana kako bi se vratio u Norvešku na poziciju guvernera središnje banke. Početkom veljače prošle godine, norveški ministar financija nazvao je Stoltenberga 'najboljim čovjekom za taj posao'. Međutim, nekoliko tjedna kasnije Rusija je napala Ukrajinu, pa je Stoltenbergu mandat produljen do listopada ove godine. Nagađanja o njegovoj zamjeni već su počela.
Uvijek Europljanin
Iako se odluke NATO-a temelje na konsenzusu, četiri vodeće ekonomije - SAD, Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo - imaju najveći utjecaj, čak i ako ne traže uvijek željenu poziciju za sebe. Naime, novoizabrana osoba ujedno će se smatrati simbolom NATO-ova usmjerenja u godinama koje dolaze.
"To su najmanje transparentni izbori od svih izbora", kaže jedan europski diplomat za Foreign Policy u Bruxellesu. Naime, odabir se 'događa kroz konzultacije između moćnih nacija'.
Glavni tajnik NATO-a do sada je uvijek bio Europljanin. SAD se obično suzdržava od utrke jer tradicionalno drži jednu od najviših vojnih dužnosti u Savezu - vrhovni zapovjednik Europe - što je tradicionalno uvijek američki general.
Četiri zemlje s najvećim utjecajem u NATO-u, međutim, ove godine vjerojatno neće predlagati svoje kandiate. Njemačka i Francuska već su pokušale diplomatski riješiti sukob u Ukrajini i obje su se sastale s Putinom nedugo prije početka rata. Ian Lesser, potpredsjednik njemačkog Marshallovog fonda, rekao je kako ne misli da bi Njemačka željela tu poziciju jer je njezino stajalište o Ukrajini 'već kontroverzno'. Osim toga, Francuska i Njemačka već dulje vrijeme pokušavaju balansirati čak i dok šalju humanitarnu i obrambenu pomoć Ukrajini.
Ostaje Velika Britanija, koja želi imati moć u Europi nakon Brexita. Kao mogući kandidat spominjao se britanski ministar obrane Ben Wallace međutim, to možda ne bi dobro sjelo članicama NATO-a koje su ujedno članice EU-a (njih 21).
Problem baltičkih zemalja
Zadnja četiri šefa NATO-a bila su birana duž obale Sjevernog mora - Britanca je zamijenio Nizozemac, zatim je došao Danac, a nakon njega Norvežanin. U međuvremenu, fokus Saveza premjestio se na njegovo istočno krilo, gdje se baltičke i zemlje na Crnom moru suočavaju s ruskom agresijom.
Poljska i baltičke zemlje dokazale su da su njihova višegodišnja upozoravanja na Moskvu bila opravdana. Neki stoga smatraju da bi čelnik NATO-a, postavljen iz baltičke zemlje Putinu poslao jasan signal da će Savez stajati iza regije svom snagom poželi li rusija usmjeriti svoje projektile u tom pravcu. Čak su se spominjala imena poput litvanske premijerke Ingride Simonyte ili njezine estonske kolegice Kaje Kallas, koje su obje zauzele odlučan diplomatski stav prema Rusiji. Međutim, postoje i oni koji smatraju da im to ne ide u prilog i da bi imenovanje osobe s Baltika moglo biti previše provokativno za Rusiju ili pak da bi predstavnik takve zemlje mogao biti manje raspoložen za sklapanje mira jednom kada se sukob stiša.
"Kallas je otvoren vođa, što bi moglo dovesti do nelagode u zapadnoeuropskim zemljama. Francuska mi pada na pamet. Možda imaju zadrške kod Kallas. Što ako francuski predsjednik Emmanuel Macron dođe do dogovora s Putinom, a Kallas to odbaci?” kaže Max Bergmann, direktor europskog programa i Stuart centra za euroatlantske i sjevernoeuropske studije pri Centru za strateške i međunarodne studije.
Kersti Kaljulaid, bivša predsjednica Estonije, bila je u utrci za posao prije nego što je Stoltenberg dobio produljenje, no još uvijek nije jasno hoće li se njezine ambicije ove godine ispuniti.
Italija ili Nizozemska?
Neki promatrači NATO-a sugerirali su da bi geografska udaljenost mogla biti diplomatska prednost pa se tako nagađalo o potencijalnom kandidatu iz Kanade, a ime koje se spominjalo bila je Chrystia Freeland, zamjenica kanadskog premijera koju, prema izvorima Foreign Policyja i New York Timesa, podržava i Washington.
Među onima pak koji smatraju da bi prednost trebalo dati europskoj zemlji, kao dobar izbor čini se Nizozemska i njihova ministrica obrane Kajsa Ollongren ili pak premijer Mark Rutte.
Italija, prva pogranična država na Mediteranu i često prva točka ulaska imigranata iz siromašnijih zemalja, smatra se posebno legitimnim predstavnikom, a među kandidatima se ističu talijanski ekonomist, bankar i bivši premijer Mario Draghi te Federica Mogherini, bivša visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku i talijanska ministrica. Tu je i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis.
"Pitanje je više, što Europljani i SAD traže, a ja mislim da je dio posla samo biti čisti diplomat. Borba s 30-ak zemalja zahtijeva poznavanje obrambenih tema. Draghi može ispuniti prvo, ali ne i drugo. A Talijan bi mogao izazvati zabrinutost među istočnim narodima", rekao je Bergmann.
Među kandidatima i Kolindino ime
Tu je zatim i lista bivših i sadašnjih voditeljica. Kao moguće kandidatkinje u medijima su se spominjale slovačka predsjednica Zuzana Caputova, litavska premijerka Ingrida Simonyte i bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Međutim, prema riječima triju promatrača NATO-a s kojima je Foreign Policy razgovarao, njihova se imena rjeđe spominju u 'hodnicima moći'. Za Grabar-Kitarović Foreign Policy navodi da bi 'mogla biti odbačena zbog svoje percipirane druželjubivosti' i zato jer je s Putinom 'razmijenila nogometne dresove kada je putovala gledati Svjetsko prvenstvo 2018.' Štoviše, nastavlja medij, mogli bi joj se zamjeriti komentari aktualnog hrvatskog vodstva - 'Hrvatski predsjednik Zoran Milanović usprotivio se slanju smrtonosnog oružja Ukrajini i rekao da obrambena pomoć 'produžuje rat'.'
Susret Kolinde Grabar-Kitarović i glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga 08.10.2018., Zagreb - Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarovic ugostila je Jensa Stoltenberga, glavnog tajnika NATO-a u Uredu predsjednice na Pantovcaku. Photo: Robert Anic/PIXSELL
Nezamjenjivi Stoltenberg?
Glavni tajnici NATO-a tradicionalno su šefovi vlada ili država, ali to nije ustaljeno pravilo, a mnogi vjeruju da bi zamjenik premijera ili ministar vanjskih poslova također bio prihvatljiv. Lesser smatra da je europsko jedinstvo i koordinacija s SAD-om od najveće važnosti za poraz Putina i njegovih širih ambicija.
"Zabrinutost je erozija političke kohezije", rekao je. "Sve to ukazuje u smjeru većih, dugogodišnjih članica s malo geografske udaljenosti od središta sigurnosnih rizika, poput Nizozemske, Kanade, Italije - to su zemlje koje bi se uklopile u računicu", kaže Lesser, ali dodaje da bi se ipak kladio na Stoltenberga. "Svaki tjedan dolazi netko s drugim imenom iz NATO-a, ali tračevi u NATO-u - na kraju krajeva, radi se o njihovu šefu - kruže oko Stoltenberga. Ne mislim da je sigurno da će glavni tajnik otići kada završi njegov mandat. Postoje i vjerodostojne priče da bi njegov mandat mogao biti produžen."
Možda u prilog tome ide činjenjica da posao u norveškoj središnjoj banci više nije dostupan za Stoltenberga koji je dužnost u NATO-u preuzeo 1. listopada 2014. godine. Savez je od tada prošao kroz nekoliko međunarodnih kriza. Posljednji vojnici NATO-a i američke snage napustili su Afganistan u kolovozu 2021., netom prije nego što je Kabul ponovo pao u ruke talibana. Stoltenberg je također predvodio odgovor NATO-a na ruski rat u Ukrajini. Bio je cijenjen kao glavni tajnik i osobito kao most između europskih saveznika i Washingtona za vrijeme bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je često kritizirao NATO.
Imena se spominju, ali nasljednika neće biti lako pronaći.
