U subotu su izbili sukobi između sudanske vojske i najveće paramilitarne vojske, kojima su prethodile višetjedne napetosti između zapovjednika sudanske vojske, generala Abdel Fattah al-Burhana i paramilitarnog zapovjednika Mohameda Hamadana Dagla, poznatijeg kao Hemedti.
Povod sukobu je planirana integracija Snaga za brzu podršku (RSF) u regularnu vojsku. To je, ujedno, ključni element pregovora o finalizaciji sporazuma koji bi zemlju vratio civilnoj vlasti i okončao krizu koja je potaknuta pučem 2021. te koja je produbila ekonomsku krizu u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta.
Međusobne optužbe
General al-Burhan telefonski je izjavio za Al Jazeeru da sudanska vojska kontrolira predsjedničku palaču, vojarne i zračnu luku, i to vrlo brzo nakon što je zapovjednik RSF-a, Hemedti, istoj televiziji kazao da su njegove snage te koje su zauzele predsjedničku palaču, rezidenciju zapovjednika vojske i međunarodni aerodrom u Kartumu. Hemedti je također al-Burhana nazvao kriminalcem, a sudasku vojsku optužio za izvođenje puča. Paravojska je u priopćenju navela i da su zauzeli zračne luke u sjevernom gradu Merove i u El-Obeidu na zapadu, a očevici su potvrdili pucnjave u gradu Kartumu i susjednim gradovima.
Bolnički izvori zasada su izvijestili o troje mrtvih, uključujući neke na aerodromu u Kartumu u centru grada, a vojska je rekla da su je snage RSF-a pokušale napasti na nekoliko mjesta, što je izazvalo strah od sukoba širih razmjera. RSF - koji navodno ima 100 tisuća pripadnika - tvrdi, pak, da je vojska napala njih.
Postoji strah da bi sukob moćne paravojne skupine i vojske u Sudanu mogao prouzročiti sukob širih razmjera i rasplamsati plemensko nasilje.
Pad režima i spor put prema demokraciji
Sve je počelo u travnju 2019., kada je RSF zajedno s vojskom, usred narodne pobune, srušio s vlasti autokrata Omara al-Bašira, koji je zemljom vladao gotovo 30 godina. Ključni okidač za pobunu i al-Baširov pad bilo je pogoršanje ekonomske krize u zemlji, koja je dovela do pada valute te čestih nestašica kruha i goriva.
Rušenjem al-Bašira, Sudan je započeo svoju sporu tranziciju prema demokraciji. Sporazumom iz kolovoza 2019., vojska je, prije izbora, pristala podijeliti vlast s civilima.
Osnovana je prijelazna vlada koja je u razdoblju od 2019. do 2021. provela nagle reforme pod nadzorom Međunarodnog monetarnog fonda, a iste 2019. godine Hemedti je postao zamjenik čelnika Suverenog vijeća na čijem je čelu od 2019. Al-Burhan.
Državni udar i povratak vojske na čelo zemlje
Dogovor između vojske i civilnih vlasti je, međutim, naglo zaustavljen u listopadu 2021. kada je došlo do državnog udara i novih masovnih prodemokratskih skupova diljem Sudana.
Uslijed državnog udara, zamrznute su milijarde dolara međunarodne potpore i olakšica duga, a to je zaustavilo razvojne projekte, opteretilo nacionalni proračun i pogoršalo humanitarnu situaciju koja je već bila dovoljno teška.
U tom razdoblju produbilo se i nepovjerenje između vojske i civilnih stranka koje su legitimitet crpile iz pokreta otpora i podrške dijelova međunarodne zajednice.
Vojska je, s druge strane, imala podršku pobunjeničkih frakcija, koje su imale koristi od mirovnog sporazuma iz 2020. i veterana al-Baširove vlade, koji su se vratili u državnu službu nakon državnog udara.
Državni udar vratio je vojsku na čelo, ali se ona suočila s tjednim demonstracijama, ponovnom izolacijom i produbljivanjem gospodarskih problema.
Vojne istrage na čekanju
Hemedti, čelnik RSF-a i zamjenik čelnika sudanskog Suverenog vijeća, stao je iza plana za novu tranziciju, izvlačeći na površinu napetosti s zapovjednikom vojske al-Burhanom.
Središte napetosti bio je zahtjev civila da se dobije nadzor nad regularnom vojskom i da se moćni RSF integrira u nju. Civili su također pozivali na predaju unosnih vojnih posjeda - ujedno i ključnih izvora moći za vojsku - u poljoprivredi, trgovini i drugim industrijama.
Sporna točka bilo je i istjerivanje pravde u slučaju navodnih ratnih zločina od strane vojske i njenih saveznika u sukobu u Darfuru od 2003. Međunarodni kazneni sud (ICC) traži suđenja al-Bashiru i drugim sudanskim osumnjičenicima.
Traži se i pravda zbog ubojstava prodemokratskih prosvjednika u lipnju 2019., u koja su upletene vojne snage. Kašnjenje službene istrage razljutilo je aktiviste i civile koji traže pravdu i za najmanje 125 ljudi koje su snage sigurnosti ubile u prosvjedima.
Odnosi u regiji i s međunarodnom zajednicom
Sudan se nalazi u nestabilnoj regiji koja graniči s Crvenim morem, Sahelom i Rogom Afrike. Njegov strateški položaj i poljoprivredno bogatstvo privukli su regionalne igre moći, što je zemlji zakompliciralo izglede za uspješnu tranziciju. Političkim prevratima i sukobima pogođeno je i nekoliko sudanskih susjeda, uključujući Etiopiju, Čad i Južni Sudan.
Odnos Sudana s Etiopijom posebno je napet zbog spornog poljoprivrednog zemljišta duž granice, sukoba u regiji Tigray kada su desetci tisuća izbjeglica protjerani u Sudan i Milenijske brane nedaleko granice sa Sudanom.
Egipat, koji ima duboke povijesne veze sa Sudanom i blizak odnos s njegovom vojskom, slijedio je alternativni put sa skupinama koje su podržale državni udar.
Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD čine "četvorku" koja je sponzorirala posredovanje u Sudanu zajedno s Afričkom unijom i Ujedinjenim narodima. Zapadne sile strahuju od potencijala za rusku bazu na Crvenom moru, za što su sudanski vojni čelnici izrazili otvorenost.
