Kineski predsjednik Xi Jinping ugostio je 4. veljače 2022. ruskog kolegu Vladimira Putina na otvaranju Olimpijskih igara u Pekingu. Predsjednici su objavili zajedničku izjavu u kojoj su istaknuli da je bilateralno partnerstvo Kine i Rusije veće od tradicionalnog savezništva te da njihovo prijateljstvo 'nema granica'.
Dvadeset dana kasnije, Rusija je napala Ukrajinu, a to je odmah stavilo u fokus Peking: mnogi promatrači primijetili su da je Kina podržala Putinovu ofenzivu ili ju je, u najboljem slučaju, ignorirala.
Čvrsti zagrljaj Rusije s Kinom od tada ne iznenađuje, s obzirom na njezinu strašnu potrebu za partnerima u svjetlu globalne izolacije. Još je upadljivije nepokolebljivo odbijanje Pekinga da se distancira od Moskve, pod cijenu vlastitog globalnog imidža i strateških interesa.
Rusija je postala izopćenik, ali Peking nije pauzirao bilateralne razmjene i zajedničke vojne vježbe niti smanjio svoje javne pozive na produbljivanje strateške koordinacije sa svojim prijateljem na sjeveru, piše Foreign Affairs.
'Pravedniji' multipolarni poredak
Odlučnost Pekinga da održi veze s Moskvom djelom je praktične prirode. Kineski čelnici žele zadržati svog nuklearno naoružanog susjeda i bivšeg rivala na svojoj strani, dok se fokusiraju na dugoročno natjecanje s SAD-om. Ali svrstavanje Kine uz Rusiju nije samo stvar realpolitike.
Peking vidi Moskvu kao svog najvažnijeg partnera u širem projektu promjene globalnog poretka za koji smatra da je nepravedno iskrivljen prema Zapadu: SAD i saveznici postavljaju pravila u svoju korist, definirajući što su demokracija i poštivanje ljudskih prava. Sebi pritom zadržavaju moć izolacije i kažnjavanja aktera koji ne poštuju te njihove standarde.
Peking i Moskva navodno se zalažu za 'pravedniji' multipolarni poredak koji bolje uzima u obzir stavove i interese zemalja u razvoju.
Takve revizionističke težnje nedvojbeno imaju odjeka na globalnom Jugu, čak i u nekim četvrtima razvijenog svijeta.
Međutim, Xijevo određivanje Putina kao ključnog saveznika u nastojanju da svijet bude manje okrenut Zapadu naposljetku je unazadilo Peking u postizanju njegovih ciljeva.
Uvažavanje stvarnog nezadovoljstva
Povezivanje Kine s revanšističkom Rusijom samo je privuklo više pozornosti na njezino agresivno držanje prema Tajvanu, a percepcija sve jače kinesko-ruske osovine zauzvrat je ojačala veze među američkim saveznicima. Blizina Kine Rusiji potkopala je vjerodostojnost tvrdnji Pekinga da je pobornik mira i razvoja.
Ukratko, kinesko-rusko usklađivanje pokazalo se mnogo opasnijim za poredak predvođen SAD-om u svojoj zamisli nego u svom djelovanju. Iako to partnerstvo još uvijek može prouzročiti štetu - primjerice, štiteći Rusiju i Sjevernu Koreju od kaznenih mjera UN-a i omogućavajući njihovu kontinuiranu agresiju - suprostavljeni prioriteti Pekinga i Moskve ograničavaju njihovu sposobnost da revidiraju postojeći globalni poredak na istinski koordiniran i radikalan način.
Zapadni čelnici ipak bi trebali prihvatiti da će napori oko raskidanja veza između Pekinga i Moskve propasti. Bilo bi bolje spriječiti da njihovo partnerstvo krene destruktivnijom stazom i to tako da pokušaju iskoristiti snažan interes Pekinga da očuva globalnu stabilnost. U širem smislu, SAD i saveznici trebali bi shvatiti da Kina i Rusija kanaliziraju stvarno nezadovoljstvo postojećim međunarodnim poretkom i početi raditi na premošćivanju jaza između Zapada i ostatka svijeta.
Više od saveza
Otkako je Xi došao na vlast 2012., Rusija je postala jedan od ključnih partnera Kine uz stalno jačanje gospodarskih, političkih i vojnih veza. Kineski i ruski čelnici također dijele strah od 'obojenih revolucija' - narodnih pobuna koje su svrgnule autokratske vlade diljem svijeta, uključujući i bivše sovjetske države.
Prije proglašenja 'prijateljstva bez ograničenja' prošle godine, Kina i Rusija objavile su da su sklopile 'sveobuhvatno strateško partnerstvo koordinacije za novu eru' tijekom Xijeva posjeta Moskvi. 'Novo doba' oznaka naglasila je namjeru dviju država da rade ruku pod ruku tijekom razdoblja strateških prilika.
Posljednjih desetljeća Kina je izbjegavala formalna savezništva te je kritizirala ogromnu mrežu savezništva SAD-a kao 'ostatak Hladnog rata'. Ali Peking sve više pribjegava semantičkoj gimnastici u kontekstu svog svrstavanja s Rusijom.
Tako kineske izjave redovito inzistiraju na tome da bilateralno partnerstvo 'nije savez' te da nije usmjereno protiv bilo koje treće strane. Tvrde i da odnos Kine i Rusije nadmašuje tradicionalna savezništva. Čak i prije zajedničke izjave u veljači 2022., Peking je naglasio da nijedno područje suradnje nije zabranjeno i da će partnerstvo ostati čvrsto suočeno s međunarodnim vjetrovima.
Ogromne gospodarske razlike
Uz ovo retoričko prijateljstvo rasle su i čvrste vojne veze. Obje strane su od 2012. sudjelovale u sve ambicioznijim i češćim obukama, uključujući pomorske vježbe u Istočnom kineskom i Južnom kineskom moru i zajedničke angažmane s trećim stranama, poput Irana, Južne Afrike i članica Šangajske organizacije za suradnju (SCO), skupine država koju predvodi Kina.
Krajem 2021. Kina i Rusija dospjele su na naslovnice održavši svoju prvu zajedničku pomorsku vježbu u zapadnom Pacifiku, tijekom koje su njihova plovila plovila ključnim vodenim putovima oko Japana.
Produbile su se i gospodarske veze. Dvije strane potpisale su desetke sporazuma u kojima se ističu suradnja u energetici, infrastrukturi, poljoprivredi, financijama i tehnologiji. Bilateralna trgovina porasla je tijekom posljednja dva desetljeća, ali je također postala sve neuravnoteženija - kinesko gospodarstvo brzo zasjenjuje rusko.
Najveći izvoz Rusije u Kinu su prirodni resursi poput plina, nafte i ugljena, koji su danas važni, ali mogu postati sve manje važni kako se Peking okreće obnovljivim izvorima energije. Najveći kineski izvoz u Rusiju, s druge strane, je industrijska roba, poput strojeva i elektronike. Rusija u velikoj mjeri ovisi o naprednijem kineskom gospodarstvu za uvoz tehnologije, od poluvodiča do telekomunikacijske opreme.
Ideološko usklađivanje
Tu je i sve intenzivnije ideološko usklađivanje. Kina i Rusija nastoje osporiti ono što smatraju globalnim poretkom kojim dominira Zapad. Dvije zemlje često su protestirale protiv primata 'zapadnih vrijednosti' na međunarodnim forumima i zalagale su se za uvjetno razumijevanje ljudskih prava i demokracije, definiranih 'u skladu sa specifičnom situacijom u svakoj zemlji'.
Kina i Rusija su u svojoj zajedničkoj izjavi iz veljače 2022. inzistirale na tome da su i te demokracije napadaju određene države jer koriste izliku zaštite demokracije i ljudskih prava za sijanje razdora među drugim zemljama i interveniranje u njihovim unutarnje poslove.
Peking i Moskva optužuju SAD i da nepravedno koristi svoju ekonomsku moć, uključujući povlašteni položaj američkog dolara u globalnom financijskom sustavu, kako bi nametnuo kaznene mjere svojim konkurentima.
Obje zemlje odustale su od zapadnih sankcija, unatoč tome što su same primijenile ekonomsku prisilu protiv drugih. Peking je kritizirao i ograničenja izvoza visoke tehnologije i druge mjere razdvajanja, koje su SAD i saveznici usvojili, kao nepravedno ograničavanje razvoja Kine i njezino 'pravo na pomlađivanje'. Peking je koristio ova jezik i kada se usprotivio zapadnim sankcijama Rusiji, tvrdeći da one krše ekonomska prava Rusije i da štete zemljama u razvoju.
Smanjenje utjecaja dolara
Kina se na globalnom jugu reklamira kao apolitični pobornih razvoja, što je pozicija koju i Rusija podržava. Inicijative poput Pojas i put te Globalne razvojne inicijative, zajedno s kineskim porukama o razvoju, nailaze na prijemčivu publiku na globalnom jugu, s obzirom na to da mnoge zemlje s niskim prihodima žele brzi razvoj, ali su nesklone međunarodnom nadzoru nad svojim domaćim upravljanjem.
Tijekom godina, Peking i Moskva unaprijedili su različite mjere kako bi oslabili kontrolu SAD-a nad međunarodnim gospodarstvom. Surađivali su kako bi stvorili alternativne financijske institucije i mehanizme za smanjenje dominacije dolara, kao i zaslabljenje utjecaja zapadnih sankcija. Taj je napor postao još veći nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Otkako su se Peking i Moskva 2019. složili da će potaknuti korištenje nacionalnih valuta u prekograničnoj trgovini, ruska središnja banka značajno je smanjila svoje dolarske rezerve i povećala svoja ulaganja u kineske juane. Oko četvrtine kinesko-ruske trgovine sada se podmiruje u renminbiju i rubljama. Ovi napori da se smanji donimacija dolara toplo su pozdravljeni u prijateljskim grupacijama kao što su SCO i BRICS, koji okuplja Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnoafričku Republiku.
Savezi za promicanje vlastitih interesa (na štetu drugih)
U središtu ideološkog usklađivanja Kine i Rusije zajednička je želja slabljenje ogromne arhitekture savezništva koju SAD predvodi u Europi i Aziji, jer ju smatraju promicanjem vlastitih sigurnosnih interesa na štetu drugih. Kremlj je upravo ovaj upotrijebio kako bi opravdao svoj rat u Ukrajini i preusmjerio krivnju za sukob na NATO.
U Aziji, Peking je ukazao na jačanje mreže američkog saveza - uključujući Quadrilateral Security Dialogue, sigurnosno partnerstvo između Australije, Indije, Japana i Sjedinjenih Država, i AUKUS, partnerstvo između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjene Države - kao dokaz obuzdavanja Kine pod vodstvom SAD-a.
Međutim, Peking i Moskva ne žele revidirati sve elemente postojeće arhitekture i naglašavaju da Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti UN-a trebaju igrati vodeću ulogu u međunarodnoj areni. Ta pozicija ne iznenađuje s obzirom na privilegije koje obje zemlje uživaju kao stalne članice Vijeća sigurnosti i njihovu sposobnost okupljanja svjetskih partnera u razvoju u UN-u.
Korak do vojne pomoći?
Nakon 24. veljače 2022., Peking je na kraju odlučio da se neće distancirati od Rusije. Istovremeno, tvrdi da nije strana u sukobu te da podržava mirovne pregovore, suverenitet i teritorijalni integritet svih država. Kina je zabrinuta zbog produljene i proširene krize u Ukrajini, uključujući njezine negativne učinke prelijevanja. Međutim, Kina je također bila suzdržana u tri rezolucije UN-a prošle godine, kojima se osuđuje ruska invazija i aneksija ukrajinskog teritorija.
Kineski čelnici svojim su ruskim kolegama jasno dali do znanja da se protive prijetnji ili korištenju nuklearnog oružja. U mjesecima nakon invazije, kineske banke i tvrtke uglavnom su se pridržavale sankcija nametnutih Rusiji. Do danas, kineska vlada nije pružila izravnu materijalnu pomoć ruskim vojnim naporima, iako je Bidenova administracija upozorila u veljači da bi Peking mogao biti na korak od opskrbe Moskve smrtonosnom pomoći.
Peking je ipak nastojao održati normalne trgovinske veze s Moskvom, a nesankcionirani sektori bilateralne trgovine povećali su se kao rezultat toga. Kina je prošle godine zamijenila Njemačku kao najveći uvoznik ruske energije, a kinesko-ruska trgovina dosegla je rekordnih 180 milijardi dolara u 2022.
Kina i Rusija također su nastavile svoj stabilan tempo diplomatskog angažmana. Prema kineskom Ministarstvu vanjskih poslova, najviši kineski i ruski dužnosnici sastali su se 21 put od prošle veljače. Ruski državni mediji izvijestili su da bi Xi ovog proljeća mogao posjetiti Putina u Moskvi.
Peking i Moskva zadržali su stabilan tempo zajedničkih vojnih vježbi, čak i dok ruska vojska bombardira ukrajinske gradove.
Ruska agresija aktualizirala pitanje Tajvana
Najštetnija posljedica ruske agresije za Kinu je povećana globalna svijest i osjećaj hitnosti u vezi s Tajvanom. Sprječavanje da Tajvan da postane 'sljedeća Ukrajina' postalo je tema velike zabrinutosti. Rekordan broj zakonodavaca, uključujući one iz Australije, Francuske, Njemačke, Japana, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a posjetio je Taipei u prošloj godini kako bi izrazili potporu otoku.
Strahovi od kineskog i ruskog revizionizma također su ojačali veze između NATO-a i indo-pacifičkih saveznika SAD-a. Prošle godine su Australija, Japan, Novi Zeland i Južna Koreja prvi put sudjelovali na NATO samitu.
Iako su negativni pogledi na Kinu porasli među razvijenim demokracijama, to nije bio slučaj u zemljama u razvoju. Naklonosti Kine, pa čak i Rusije, ostaju relativno visoke u mnogim dijelovima Afrike, Latinske Amerike i Bliskog istoka.
Granice prijateljstva
Partnerstvo s Rusijom naštetilo je imidžu Kine na Zapadu i potaknulo usklađeniju koordinaciju između SAD-a i partnera na štetu kineskih ambicija. Ali Kina neće tako skoro napustiti Rusiju. Osim duge granice koju dvije zemlje dijele, Xi je mnogo uložio u svoj odnos s Putinom. Dvojica čelnika sastala su se nevjerojatnih 39 puta od 2012. Kineska država ne može odustati od ove osobne obveze a da ne sugerira da je Xi, njezin 'glavni vođa', pogriješio.
Ipak, ponašanje Pekinga od veljače pokazuje da granice u prijateljstvu postoje. Dvije se zemlje ne slažu uvijek oko toga kako postići zajedničke ciljeve. Kina je drugo najveće gospodarstvo i uslijed globalne nestabilnosti i ekonomske izolacije mogla bi puno više izgubiti nego Rusija.
Kina još uvijek ima veliku sposobnost utjecaja na druge zemlje kroz svoje gospodarske ponude, što je omogućilo Pekingu da projicira moć i promiče svoju agendu na globalnoj razini. Rusija je, s druge strane, jednostrana sila koja ima značajne vojne sposobnosti, ali loše ekonomske izglede.
Slabi izgledi za zajedničku vojnu kampanju
Prema izvješćima CNN-a i njemačkog časopisa Der Spiegel, Kina pregovara o mogućoj prodaji udarnih bespilotnih letjelica i streljiva Rusiji. Ti poslovi tek trebaju biti sklopljeni. Ostaje za vidjeti hoće li Peking dopustiti da se ove ili druge transakcije oružja nastave s obzirom na pojačanu globalnu kontrolu. Ako Kina pruži takvu pomoć Rusiji, to bi imalo kolosalne posljedice za kineske odnose sa Zapadom.
Ali trenutačno se čini malo vjerojatnim da će Kina vojno podržati Moskvu u onoj mjeri u kojoj su SAD i partneri pomogli Kijevu. Peking će vjerojatno odbiti bilo kakvu izravnu rusku vojnu pomoć u slučaju rata oko Tajvana, s obzirom na duboke nacionalističke osjećaje koji podupiru njegovu težnju da konsolidira vlast nad otokom. Slično tome, teško je zamisliti da bi Moskva pozdravila bilo kakvo operativno prisustvo Narodnooslobodilačke armije u vlastitom dvorištu.
Unatoč službenoj retorici prijateljstva, Kini i Rusiji u konačnici nedostaju bliske kulturne i međuljudske veze koje bi mogle potaknuti njihove građane da umru u ratu jedni za druge - što je visoka letvica koju treba ispuniti čak i za zemlje koje dijele takve veze. Ovi čimbenici sugeriraju da je izgled zajedničke kinesko-ruske vojne kampanje za sada još dalek.
Ključ osiguranja sigurnosti
Iako naznake vojne suradnje ne postoje, ggraničeno partnerstvo između dviju zemalja još uvijek može biti destabilizirajuće, osobito ako Kina služi kao ruska gospodarska žila kucavica i ako njih dvojica čelnika nastave surađivati u zaštiti kolega autokracija.
Zapad ne bi trebao očekivati raspad ovog saveza, niti se pomiriti s daljnjom konsolidacijom ovog prijateljstva. Umjesto toga, bilo bi mudrije pozvati se na temeljni interes Pekinga - a to je stabilnost - kako bi se kineske čelnike potaknulo da obuzdaju rusku nesmotrenost.
Nedavni napori Bidena i njemačkog kancelara Olafa Scholza da pritisnu Xija da se suprotstavi prijetnji ili uporabi nuklearnog oružja u Ukrajini, dobar su primjer kako zapadne sile mogu surađivati s Kinom, a kako bi poslale prave signale Moskvi.
Kina će zasigurno pokušati svoju spremnost na suradnju sa zapadnim silama u Ukrajini povezati s ustupcima u drugim područjima, poput ublažavanja izvoznih ograničenja za kineske tvrtke ili obuzdavanja diplomatske potpore Tajvanu. Riječi i postupci Kine, kao članice Vijeća sigurnosti UN-a i kao najvažnijeg saveznika i trgovinskog partnera Rusije, utjecat će na odluke Moskve u Ukrajini i šire. Kao takvo, osiguranje suradnje Kine u radu na miru u Europi bit će ključno.
Kako bi spriječili daljnje globalne podjele, SAD i partneri trebali bi njegovati trajne veze sa zemljama u razvoju i aktivno razmotriti gdje su izmjene postojećeg međunarodnog poretka potrebne, umjesto da prepuste teren Pekingu i Moskvi, zaključuje Foreign Affairs.
