U noći između 30. i 31. prosinca oko 2.30 sati u Beogradu je nestao Splićanin Matej Periš za kojim se intenzivno traga već peti dan. Jutros su u potragu uključeni i ronioci koji su pretraživali Savu i Dunav. Periš je doputovao u Beograd kako bi s prijateljima dočekao Novu godinu te je posljednji put viđen u noćnom klubu "Gotik" u Beton hali na beogradskoj obali Save.
Budući da postoji strah da je Matej upao u Savu za njim tragaju i ronioci. Branislav Sadžaković je profesionalni ronilac i pripadnik Mreže za opasnost koja surađuje sa Sektorom za izvanredne situacije MUP-a Srbije.
"Već na dubini od metar, dva, ne može se više pričati o vidljivosti. Nema tu nikakve vidljivosti, potpuni mrak. Jedva se vidi kompjutor na ruci i to kada se ruka približi skroz do maske", rekao je Sadžaković za Novu.rs te dodao da ronilac radi samo jednom rukom s kojom pretražuje dno.
"Jedna ruka se drži ispružena ispred da bi se zaštitila glava i maska, jer u mraku ne znate prema čemu idete i što ide prema vama. Posebno u zimskim mjesecima, kao što je sada, ima dosta i balvana i granja, panjeva, bačvi, raznog smeća i sve to predstavlja potencijalnu opasnost za ronioce. Postoje dva načina na koji se obavlja pretraga, ili u krug, kada je jedan ronilac u sredini, a ostali oko njega pipaju, a drugi je kao lepeza, kada ljudi idu jedan do drugog", objašnjava Sadžaković.
Suha odijela
S obzirom na to da je riječ o jako opasnom poslu, ronioci su cijelo vrijeme vezani sajlom, da bi ga kolege s kopna ili sa čamca mogli izvući na sigurno u slučaju potrebe.
"U ovo doba godine Sava je hladna, oko pet-šest stupnjeva. Mi koristimo takozvana 'suha odijela' da bi nam bilo toplije i kako bismo izdržali u vodi. Zbog hipotermije ne bismo mogli raditi. Pipanje po dnu rijeke je veliki fizički i psihički napor, i zbog toga se često radi u ekipama, dok jedni rone, drugi se odmaraju", objašnjava Branislav Sadžaković.
Najstresnije je kada ronilac u potpunom mraku napipa ruku ili nogu utopljenika. "To je psihički jako teško. Pri tome treba voditi i računa da tijelo bude izvađeno iz vode bez oštećenja, kako bi i patolozi i policajci odradili svoj dio posla. Najviše bih volio da se Matej javi odnekud, da je bio s nekom djevojkom, u nekom provodu. On je bio gost Beograda, došao se lijepo provesti i dalje se nadam da će se sve sretno završiti", naglašava Sadžaković za Novu.rs.
Idu tamo gdje čamci ne mogu
Njima pomažu i članovi "Mreže za spašavanje Srbije" koji se pomoću užadi spuštaju do nepristupačnih dijelova uz samu obalu rijeke, gdje čamac ne može prići.
Igor Jončić iz "Mreže za spašavanja Srbije" rekao je za N1 da mulj i riječne struje otežavaju pretragu. Istaknuo je da za sada nema razloga za širenje oblasti koja se pretražuje te da svi pokušavaju pronaći tragove.
"S naše strane potraga funkcionira tako što svakog dana imamo brifing na kojem odlučujemo što ćemo raditi u tom danu, i rezimiramo što smo radili dan prije toga. Zasad ne radimo pretragu s vode, jer nas konstantno stavljaju u čamce, a mi nemamo naš čamac. Radimo isključivo kopno, i one dijelove gdje se zbog konfiguracije terena voda povukla. Spuštamo se upotrebom užadi do vode i te polupotopljene šume", rekao je Jončić.
Sve se mijenja iz minute u minutu
Jončić kaže da sa svojim kolegama obilazi dijelove koji su za građane nepristupačni. "Događaju se situacije da se pronađu tragovi, odjevni predmeti… Mi o ovom slučaju imamo površne informacije, što se nas tiče to je isto kao i da ne znamo ništa. Imamo opis, izgled i pravac gdje je mogao nestati. Onda na osnovu toga radimo konstrukciju za naše postupanje prilikom potrage", kaže on.
Iako postoje razne priče kako je Matej završio u vodi, većina njih je nerelevantna. "Mi se rukovodimo tim lokalitetima gdje je on navodno viđen i od tog mjesta pretražujemo", kaže. "Vidjet ćemo koliko će vremena trebati ako treba da dođe do isplivavanja. Imali smo slučajeva da se to dogodilo tek nakon četiri do pet mjeseci. Ništa nije sigurno i zajamčeno. Što se vode tiče, sve se iz sata u sat, iz minute u minutu mijenja", napominje.
Navodi da vodostaj ide spasiocima u prilog jer je rijeka u opadanju. Kaže da se koriste reflektori u noćnim uvjetima, kao i da je ponekad uspješno tragati noću.
"Sva potencijalna mjesta koje vidite da se na njima zadržavaju predmeti, mogu biti mjesta gdje se može zadržati bilo što drugo. Pomicanje balvana, građe i upotrebom jakih reflektora, može se vidjeti što je tu pri površini. Kada je u pitanju dan, to je nemoguće, osim nečega što se nalazi na samoj površini", kaže Jončić.
